Vrijednost pojedinca
2. Listopad
Luka 15:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Poslanica Hebrejima 11:8-16
8 Vjerom posluša Abraham, kad bi pozvan da izađe na mjesto koje je trebao primiti u baštinu. Izađe ne znajući kamo ide. 9 Vjerom se naselio u zemlju obećanja kao u tuđu, i u šatorima je stanovao s Izakom i Jakovom, subaštinicima istoga obećanja. 10 Doista, on je iščekivao grad na tvrdu temelju kojemu je arhitekt i graditelj Bog. 11 Vjerom i sama Sara primi moć da zatrudni, unatoč odmakloj dobi, jer je vjerovala da je vjeran onaj koji je obećao. 12 Zato se i rodiše od jednoga, i to gotovo mrtvoga, potomci mnogobrojni kao nebeske zvijezde i nebrojeni kao pijesak na morskoj obali.
13 U vjeri pomriješe svi oni ne primiše obećanja, nego ih vidješe izdaleka i pozdraviše i priznaše da su tuđinci i putnici na zemlji. 14 Doista, oni koji tako govore pokazuju da traže domovinu. 15 A da su mislili na onu iz koje su izašli, imali bi vremena za povratak. 16 Ali sad teže za boljom, to jest nebeskom. Zato se Bog ne stidi nazivati se njihovim Bogom, jer im je pripravio grad.
A vjera daje sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo.
Hebrejima 11:1
U siječnu 1915. brod Endurence bio je zarobljen i zdrobljen ledom nedaleko od obale Antarktike. Skupina istraživača, koju je predvodio Ernest Shackleton, preživjela je i uspjela s tri čamca za spašavanje doći do Slonovskog otoka. Na nenastanjenom otoku, prepušteni samima sebi i daleko od uobičajenih brodskih linija, imali su jednu nadu. I tako su 24. travnja 1916. dvadesetdvojica muškaraca gledala Shackletona i još petoricu svojih kolega kako u čamcu za spašavanje kreću prema Južnoj Georgiji, otoku udaljenom oko 1300 kilometara. Izgledi su bili mali i ako ne uspiju, svi će oni sigurno umrijeti. Možete li zamisliti to veselje kada su nakon više od četiri mjesaca na obzoru ugledali čamac na čijem je pramcu stajao Shackleton glasno vičući: »Jeste li svi dobro?« Odgovor je glasio: »Svi živi! Svi dobro!«
Što je te muškarce održalo na životu svih tih mjeseci? Nada i vjera u jednoga čovjeka. Vjerovali su da će Shackelton pronaći način da ih spasi.
Taj nas primjer nade i vjere podsjeća na heroje vjere nabrojene u 11. poglavlju Poslanice Hebrejima. U 1. retku čitamo: »A vjera daje sigurnost onome čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo.« I dok gledamo prema obzoru svojih problema, ne očajavajmo. Zadržimo nadu zbog vjere u Jednoga Čovjeka – Isusa – svojeg Boga i Spasitelja.
– Randy Kilgore
Isus, naša nada, svijetli i u najmračnijem danu.
2. Listopad
1. Listopad
29. Rujan
28. Rujan
Dragi čitatelji, sestre i braćo u Kristu,
zbog izvanrednih okolnosti do zadnjeg trenutka bilo je neizvjevsno hoćemo li uspjeti pripremiti i poslati novi »Kruh naš svagdašnji«. Kao što vidite, uspjeli smo, ali samo djelomično. Tekstovi za dva mjeseca su ‘svježi’, a za dva smo posegnuli za ‘starim kruhom’ (iz 2013.). Zaključili smo da je bolje išta nego ništa, da je najgore biti gladan, a da hranjivost ‘duhovnog kruha’ ne ovisi o njegovoj svježini. Nadamo se da će sa sljedećim ‘Kruhom’ sve biti dobro. Vaše molitve mogu pomoći.
Zahvalni smo da možemo s vama podijeliti i radosti i terete ove dragocjene službe.
Neka vas Bog blagoslovi!