Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Daniel 6:11-24
11 Kad je Daniel čuo da je pismo potpisano, ode u svoju kuću, gdje je u svojoj gornjoj sobi imao otvore prozora prema Jeruzalemu. Tri puta na dan padao je na koljena, obavljao je molitvu i slavio svojega Boga, kao što je bio činio i prije. 12 Jednoga dana pohitješe tamo oni ljudi i nađoše Daniela kako se moli i vapi svojemu Bogu. 13 I odoše kralju, i upitaše za kraljevsku zabranu: »Nisi li potpisao zabranu po kojoj se svaki koji za trideset dana upravi bilo kakvu molbu bilo kojem bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, mora baciti u lavlju jamu?« Kralj odgovori: »Tako je po neporecivom medijsko-perzijskom zakonu.« 14 Tada oni odvratiše kralju: »Daniel, jedan od judejskih zarobljenika, ne haje za te, kralju, ni za zabranu koju si potpisao, nego obavlja tri puta na dan svoju molitvu.« 15 Kad je kralj to čuo, vrlo se ražalosti i pomisli na to kako bi izbavio Daniela. Trudio se do zalaska sunca da ga oslobodi. 16 Ali navališe oni ljudi na kralja i rekoše mu: »Pomisli, kralju, da postoji medijsko-perzijski zakon po kojem se svaka zabrana i zapovijed, koju je kralj izdao, ne mijenja!«
17 Tada dade kralj zapovijed. I dovedoše Daniela, i baciše ga u lavlju jamu. Kralj još reče Danielu: »Tvoj Bog, kojemu tako postojano služiš, neka te izbavi!« 18 Tada donesoše kamen i staviše ga na otvor jame. Kralj ga zapečati svojim prstenom i prstenima svojih velikaša, da se ne može ništa poduzeti Danielu u prilog.
19 Potom se kralj povuče u svoju palaču i provede noć u postu, i ne dopusti da mu se unesu jela. Ipak ga ostavi san. 20 Rano ujutro, čim se razdanilo, ustade kralj i ode brže k lavljoj jami. 21 Kad se približi jami, pozove Daniela žalosnim glasom. Kralj reče Danielu: »Daniele, slugo živoga Boga, je li te tvoj Bog, kojemu tako postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?« 22 Daniel odgovori kralju: »Kralju, da si živ dovijeka! 23 Moj je Bog poslao svog anđela. On je zatvorio čeljust lavovima. Oni mi nisu ništa naudili, jer sam pred njim (Bogom) nedužan. I protiv tebe, kralju, nisam učinio nikakve nepravde.«
24 Tada se kralj vrlo obradova i zapovjedi da izvade Daniela iz jame. Kad su bili izvadili Daniela iz jame, ne nađoše na njemu ni najmanje ozljede, jer se bio pouzdao u svojega Boga.
Tri puta na dan padao je na koljena, obavljao je molitvu i slavio svojega Boga, kao što je bio činio i prije.
Daniel 6:11
PRIJATELJ je dolazio u naš grad. Imao je puno posla i raspored mu je bio zgusnut, ali nakon napornog dana ispunjenog brojnim sastancima uspio je na pola sata doći k nama na brzu, kasnu večeru. Uživali smo u njegovu posjetu, ali sjećam se da sam gledala u svoj tanjur i mislila: »Mi smo dobili samo mrvice njegova vremena.« Tada sam se sjetila koliko puta Bog dobiva samo mrvice moga vremena – ponekad samo zadnjih nekoliko minuta prije nego što zaspim.
I Daniel je bio vrlo zaposlen čovjek. Bio je jedan od trojice vrhovnih predstojnika u drevnom Babilonskom Carstvu i njegov je raspored bio pretrpan. Usprkos tomu običavao je odvojiti vrijeme za Boga – molio se triput na dan, slavio Boga i zahvaljivao Mu. To mu je pomoglo steći čvrstu vjeru koja se nije pokolebala ni kada se suočio s progonstvom (Daniel 6).
Bog želi zajedništvo s nama. Ujutro ga pozovimo u svoj dan, slavimo Ga i zamolimo da nam pomogne tijekom dana. Nekada možemo odvojiti vrijeme samo za Boga i razmišljati o Njegovoj vjernosti. Provodimo li vrijeme s Bogom i Njegovom riječi, naša povezanost jača i učimo kako Mu biti što sličniji. I kako nam vrijeme s Bogom postaje sve dragocjenijim, sve ćemo više uživati u Njegovoj blizini.
– Keila Ochoa
Ali koji se uzdaju u Gospodina, crpe novu snagu. Izaija 40:31
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga