Dobrodošli kući!

21 sijecanj 2016Pročitajte: Evanđelje po Luki 15:11-24

11 Tada nastavi: »Jedan je čovjek imao dva sina. 12 Mlađi od njih reče ocu: Oče, daj mi dio od imanja što mi pripada. On im dakle podijeli imanje. 13 Nekoliko dana poslije mlađi sin pokupi sve i ode u daleku zemlju. Ondje prosu svoje imanje živeći raspušteno. 14 Kad je sve potrošio, nastade u onoj zemlji velika glad, i on zapade u oskudicu. 15 Tada ode i najmi se kod nekoga građanina one zemlje. Ovaj ga posla u svoja polja da čuva svinje. 16 Rado bi bio utišao svoju glad mahunama što su ih jele svinje; ali mu ih nitko nije davao. 17 Tada dođe k sebi i reče: Koliko najamnika u mojega oca ima kruha u izobilju, a ja ovdje umirem od gladi! 18 Ustat ću, poći ću k svome ocu i kazat ću mu: Oče, sagriješih nebu i tebi! 19 Nisam više dostojan zvati se tvojim sinom; primi me kao jednoga od svojih najamnika! 20 Ustade dakle i ode k svom ocu. Već izdaleka ugleda ga njegov otac, i sažali se. Potrča mu ususret, pade mu oko vrata i poljubi ga. 21 A sin mu reče: Oče, sagriješih nebu i tebi; nisam više dostojan zvati se tvojim sinom. 22 A otac zapovjedi svojim slugama: Donesite brzo najbolju haljinu i obucite mu je! Podajte mu prsten na ruku i obuću na noge! 23 Onda dovedite ugojeno tele i zakoljite ga! Održat ćemo radosnu gozbu i proveselit ćemo se. 24 Jer je ovaj moj sin bio mrtav i opet živi; bio je izgubljen i nađe se.

Već izdaleka ugleda ga njegov otac, i sažali se.

Luka 15:20

NEDAVNO smo sa svojim sinom prolazili kroz teško razdoblje. Nakon jednog bogoštovlja pristupio mi je prijatelj i rekao: »Želim da znaš da se svakoga dana molim za tebe i tvojega sina.« Zatim je dodao: »I osjećam se tako krivim.«

»Zašto?« pitao sam. »Zato što nikada nisam imao posla s ‘izgubljenom djecom’. Moja su djeca uglavnom slijedila pravila. No to nije imalo nikakve veze s ičime što sam ja radio ili nisam radio. Djeca«, slegnuo je ramenima, »imaju svoje odabire.« Želio sam ga zagrliti. Njegovo je suosjećanje bilo podsjetnik, dar od Boga, kojim mi poručuje da Bog ima razumijevanja za probleme koje imam sa sinom.

Nitko ne razumije borbu s »izgubljenima« bolje od našega nebeskog Oca. Prispodoba o izgubljenom sinu u 15. poglavlju Evanđelja po Luki govori o nama i Bogu. Isus ju je ispričao zbog svih grješnika koji očajnički trebaju doći kući svome Stvoritelju i otkriti ljubav i toplinu odnosa s Njime.

Isus je utjelovljeni Bog koji nas vidi u daljini i gleda nas s ljubavlju. On je Bog koji nam trči ususret i grli nas. On je nebeski poljubac dobrodošlice grješniku koji se kaje (r. 20).

Bog nije samo ostavio upaljeno svjetlo iznad ulaznih vrata, On stoji pred kućom i zove nas.

– James Banks

Oni koje volimo mogu prezreti naše molbe, odbaciti našu poruku, suprotstaviti se našim argumentima, prezirati nas – ali bespomoćni su protiv naših molitava. J. Slidon Baxter