Moramo naučiti!

11 srpnjaPročitajte: Poslanica Filipljanima 4:10-19

10 Obradovao sam se veoma u Gospodinu što je opet procvala vaša briga za mene, kao što ste se i brinuli, ali su vas u tome spriječile prilike. 11 Ne govorim zbog oskudice, jer sam navikao biti zadovoljan onim što imam. 12 Znam oskudijevati, znam i obilovati; u svemu i u sve sam se uputio: biti sit i gladovati, obilovati i oskudijevati. 13 Sve mogu u onome koji me krijepi. 14 Ali dobro ste učinili što ste sa mnom podijelili moju nevolju. 15 A znate i vi, Filipljani, da mi u početku evanđelja, kad sam otišao iz Makedonije, nijedna Crkva ne otvori račun davanja i primanja, osim vas jedinih. 16 Doista, vi ste mi u Solun više puta poslali ono što mi je bilo potrebno. 17 Ne kao da tražim dar, nego tražim plod koji se množi na vašu korist. 18 A ja sam primio sve i imam u izobilju. Obogatio sam se primivši od Epafrodita ono što ste mi poslali, sladak miris, žrtvu prijatnu, ugodnu Bogu. 19 Moj Bog ispunit će svaku vašu potrebu po svome bogatstvu, u slavi, u Kristu Isusu.

… jer sam… naučio biti zadovoljan svojom sudbinom.

Filipljanima 4:11 (K. S.)

MARY je bila udovica s ozbiljnim zdravstvenim teškoćama kada ju je kći pozvala da se doseli u novi ‘bakin stan’ u sklopu njezine kuće. Iako je to značilo napustiti prijatelje i ostatak obitelji i odseliti vrlo daleko, Mary je u tome vidjela Božju providnost. Nakon šest mjeseci početna su radost i zadovoljstvo polako prelazili u unutarnje nezadovoljstvo. Počela se pitati je li selidba zaista bila Božji savršeni plan. Nedostajali su joj njezini kršćanski prijatelji, a njezina je nova crkva bila predaleko da bi išla sama na bogoslužje.

Tada je pročitala riječi Charlesa Spurgeona, velikog propovjednika iz 19. stoljeća: »Zadovoljstvo je jedan od cvjetova neba i moramo ga njegovati. Pavao je napisao da je ‘naučio biti zadovoljan’, što znači da to prije nije znao.« Shvatila je da ako je Pavao u zatočeništvu, napušten od prijatelja, čekajući smaknuće, mogao naučiti biti zadovoljan, onda može i ona.

»Bilo mi je jasno da dok to ne naučim, neću moći uživati u onome što Bog ima za mene«, rekla je. »Priznala sam Mu svoje nezadovoljstvo i zatražila oprost. Ubrzo nakon toga jedna me je mlada umirovljenica pitala želim li da se zajedno molimo, a drugi su mi ponudili prijevoz do crkve. Moja potreba za duhovnim prijateljima i većom pokretljivošću predivno su zadovoljene.«

Marion Stroud

Bog ne mijenja uvijek okolnosti, ali će promijeniti nas ako to želimo.