Bog nas podsjeća

02 listopad 2016Pročitajte: Evanđelje po Marku 8:11-21

11 Tada dođoše farizeji i počeše se s njim prepirati. Tražili su od njega znak s neba da ga kušaju. 12 Tada on uzdahnu u svojoj nutrini i reče: »Čemu ovaj rod traži znak? Zaista kažem vam: Ovomu se rodu ne će dati znak.« 13 Tako ih ostavi, uđe opet u lađicu i ode na drugu obalu.
14 Oni su bili zaboravili uzeti sa sobom kruha. Samo su imali jedan jedini kruh sa sobom u lađici. 15 Tada ih je opominjao i rekao: »Pazite, čuvajte se farizejskoga i Herodova kvasca!« 16 Oni su raspravljali među sobom, jer nisu imali kruha. 17 Isus to opazi i reče im: »Zašto raspravljate o tome da nemate kruha? Zar još uvijek ne razumijete i ne shvaćate? Zar je otvrdnulo vaše srce? 18 Imate oči i zar ne vidite? Imate uši i zar ne čujete? Zar više ne mislite na ono 19 kako sam onda razlomio pet kruhova na pet tisuća? Koliko košarica punih komadića nakupiste tada?« Oni mu odgovoriše: »Dvanaest.« 20 »I kad razlomih sedam kruhova na četiri tisuće, koliko košarica punih komadića nakupiste?« Oni odgovoriše: »Sedam.« 21 Tada im reče: »Zar još uvijek ne razumijete?«

Tada im reče: »Zar još uvijek ne razumijete?«

Marko 8:21

MOJ prijatelj Bob Horner kaže za Isusa da je ‘Glavni Podsjetnik’. I to je dobro, jer smo vrlo sumnjičavi i zaboravni. Bez obzira na to koliko je često Isus ispunjavao potrebe ljudi koji su došli k njemu dok je boravio na zemlji, Njegovi su se prvi učenici bojali da će ih ostaviti prepuštene samima sebi. Iako su nazočili brojnim čudima, još uvijek nisu razumjeli ono bitno što je Gospodin htio da zapamte.

Dok su plovili preko Galilejskog jezera, učenici su uvidjeli da su zaboravili ponijeti kruh i razgovarali su o tome. Isus ih je upitao: »Zar još uvijek ne razumijete i ne shvaćate? Zar je otvrdnulo vaše srce? Imate oči i zar ne vidite? Imate uši i zar ne čujete?« (Marko 8:17,18) Zatim ih je podsjetio kako je s pet kruhova nahranio pet tisuća ljudi i kako su nakon toga prikupili dvanaest košarica komadića kruha. I kako su nakon što je nahranio četiri tisuće sa sedam kruhova, skupili sedam košarica ostataka. »Tada im reče: ‘Zar još uvijek ne razumijete?’« (r. 21)

Gospodinovo čudesno proviđanje za tjelesne potrebe ljudi upućivalo je na veću istinu – On je Kruh života i Njegovo će tijelo biti »razlomljeno« za njih i za nas.

Svaki put kada za vrijeme Večere Gospodnje jedemo kruh i pijemo čašu, to nas podsjeća na Gospodinovu ljubav i brigu za nas.

David McCasland

Bog želi da ne zaboravimo.