Rasti izloženi vjetru

Pročitajte: Evanđelje po Marku 4:36-41

36 Otpustiše narod i uzeše njega sa sobom, onako kako je bio u lađici. I druge su lađice išle s njim. 37 Tada se podiže silna bura. Valovi su udarali u lađicu, i ona se je već počela puniti vodom. 38 A on je spavao otraga u lađici na jastuku. Tada ga probudiše i povikaše: »Učitelju, zar ti ne mariš što ginemo?« 39 On ustade, zapovjedi vjetru i reče moru: »Umukni! Budi mirno!« Utihnu vjetar, i nastade velika tišina. 40 Tada im reče: »Što ste tako plašljivi? Zar još uvijek nemate vjere?« 41 Oni se vrlo uplašiše i rekoše jedan drugome: »Tko je ovaj da ga slušaju i vjetar i more!«

Tko je Ovaj da ga slušaju i vjetar i more!

Marko 4:41

ZAMISLITE svijet bez vjetra. Jezera bi bila mirna. Palo lišće ne bi letjelo ulicama. Ali kada je sve mirno, tko bi očekivao da će se drveće odjednom srušiti? A upravo se to dogodilo ispod velike staklene kupole nazvane Biospherea 2, u pustinji u Arizoni. Drveće je ondje raslo brže nego što je uobičajeno, a onda se iznenada srušilo pod vlastitom težinom. Voditelji projekta našli su objašnjenje: to je drveće trebalo vjetar da bi postalo snažnim.

Isus je dopustio da njegovi učenici iskuse olujno nevrijeme kako bi ojačao njihovu vjeru (r. r. 36-41). Dok su u predvečerje plovili poznatim vodama, iznenadna je oluja bila previše i za tako iskusne mornare. Vjetar i valovi udarali su u lađicu, dok je Isus mirno spavao na krmi. U panici su Ga probudili. Zar njihov učitelj ne mari što će svi poginuti? Što namjerava? A onda su počeli shvaćati. Isus je rekao vjetru i valovima da se smire – zatim je pitao svoje prijatelje zašto mu još uvijek ne vjeruju. Da vjetar nije zapuhao, učenici se nikada ne bi zapitali: »Tko je, dakle, ovaj, da Mu se i vjetar i more pokoravaju?« (r. 41, K. S.)

Život pod staklenim zvonom može zvučati dobro. No, koliko bi bila jaka naša vjera kada osobno ne bismo čuli njegove ohrabrujuće riječi »budi mirno«, kada oko nas bjesne oluje života?

Mart DeHaan

Bog nikada ne spava.