Kad se život očitovao
4. prosinca
1 Ivanova 1:2
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Pročitajte: Poslanica Rimljanima 12:1-8
Zaklinjem vas dakle, braćo, Božjim milosrđem da prikažete svoja tjelesa za živu žrtvu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaše bogoslužje bude duhovno.
Rimljanima 12:1
DOK sam kao student igrao košarku, na početku svake sezone donio bih čvrstu odluku da ću svakoga dana odlaziti u sportsku dvoranu i potpuno se podrediti treneru – raditi sve što bude rekao da radim.
Moja momčad ne bi imala koristi da sam rekao: »Zdravo treneru! Evo me. Želim gađati u koš i dodavati loptu, ali ne tražite me da trčim oko igrališta, igram u obrani i znojim se!«
Svaki uspješan sportaš mora toliko vjerovati treneru da će za dobrobit momčadi učiniti sve što traži od njega.
U Kristu, mi predajemo svoja tjelesa Bogu »za živu žrtvu« (r. 1). Svojem Spasitelju i Gospodinu kažemo: »Vjerujem Ti. Spreman sam učiniti sve što želiš.« Tada nas On »mijenja«, obnavlja naš um da se usredotočujemo na ono što je Njemu ugodno.
Dobro je znati da nas Bog nikada neće tražiti da učinimo nešto za što nas prije toga nije opremio. I apostol Pavao nas podsjeća da »imamo različite darove po milosti koja nam je dana« (r. 6).
Znajući da Bogu možemo povjeriti svoj život, možemo Mu se potpuno prepustiti, osnaženi spoznajom da nas je On stvorio i da nam pomaže u svemu što činimo.
Dave Branon
Ne bojte se prepustiti Bogu.
4. prosinca
2. prosinca
30. studenoga