Odreći se svega
Pročitajte: Poslanica Rimljanima 12:1-8
3 Po milosti koja mi je dana kažem svakome koji je među vama neka ne misli o sebi više nego što valja misliti, nego neka misli o sebi čedno, svatko po onoj mjeri vjere koju mu je Bog udijelio. 4 Jer kao što u jednom tijelu imamo mnoge udove, a svi udovi nemaju istu ulogu, 5 tako smo mi mnogi jedno tijelo u Kristu, a pojedini udovi jedan drugome. 6 A imamo različite darove po milosti koja nam je dana: ako je proroštvo, neka bude po mjeri vjere; 7 ako li je služenje, neka služi; ako je učitelj, neka uči; 8 ako tješi, neka ohrabruje; onaj koji daje, neka daje pošteno; onaj koji predvodi, neka to čini revno; onaj koji čini milosrđe, neka to čini radosno!
Zaklinjem vas dakle, braćo, Božjim milosrđem da prikažete svoja tjelesa za živu žrtvu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaše bogoslužje bude duhovno.
Rimljanima 12:1
DOK sam kao student igrao košarku, na početku svake sezone donio bih čvrstu odluku da ću svakoga dana odlaziti u sportsku dvoranu i potpuno se podrediti treneru – raditi sve što bude rekao da radim.
Moja momčad ne bi imala koristi da sam rekao: »Zdravo treneru! Evo me. Želim gađati u koš i dodavati loptu, ali ne tražite me da trčim oko igrališta, igram u obrani i znojim se!«
Svaki uspješan sportaš mora toliko vjerovati treneru da će za dobrobit momčadi učiniti sve što traži od njega.
U Kristu, mi predajemo svoja tjelesa Bogu »za živu žrtvu« (r. 1). Svojem Spasitelju i Gospodinu kažemo: »Vjerujem Ti. Spreman sam učiniti sve što želiš.« Tada nas On »mijenja«, obnavlja naš um da se usredotočujemo na ono što je Njemu ugodno.
Dobro je znati da nas Bog nikada neće tražiti da učinimo nešto za što nas prije toga nije opremio. I apostol Pavao nas podsjeća da »imamo različite darove po milosti koja nam je dana« (r. 6).
Znajući da Bogu možemo povjeriti svoj život, možemo Mu se potpuno prepustiti, osnaženi spoznajom da nas je On stvorio i da nam pomaže u svemu što činimo.
Dave Branon
Ne bojte se prepustiti Bogu.