Od straha do vjere

Pročitajte: Habakuk 3:16-19

16 Čuo sam to; tada je uzdrhtalo moje tijelo.
Na taj glas zadrhtale su moje usne.
Trule su postale moje kosti,
koljena su moja klecala,
kao da bih čekao dan tjeskobe,
kad uziđe narod što nas napada.
17 Jer smokva ne donosi više ploda.
Nema roda na vinovoj lozi.
Ljetina je masline loša.
Njiva ne daje hrane.
Ovaca nema u torovima.
Goveda nema u štalama.
18 Ali ja ću se radovati u Gospodinu,
veselit ću se u Bogu svojega spasenja.
19 Svemogući mi je Gospodin snaga.
On mi daje noge kao u košute.

Svemogući mi je Gospodin snaga. On mi daje noge kao u košute.

Habakuk 3:19

LIJEČNIKOVE riječi svom su težinom pritisnule njezino srce. Ipak je karcinom. Svijet se zaustavio kada se sjetila muža i djece. Usrdno su se molili, nadajući se drukčijem ishodu. Što će učiniti? Dok su joj se suze slijevale niz lice, rekla je tiho: »Bože, ovo je izvan naše kontrole. Molim Te, budi naša snaga.«

Što radimo kada je prognoza poražavajuća, kada su okolnosti izvan naše kontrole? Gdje tražimo pomoć kada sve izgleda beznadno?

Prorok Habakuk zatekao se u takvoj situaciji. Užasavao ga je strah koji je osjećao. Nadolazeći sud bit će strašan (r. r. 16,17). No, usprkos strahotama koje će im se dogoditi, Habakuk je odlučio živjeti po vjeri (2:4), »radovati u Gospodinu« (3:18). Svoje pouzdanje i vjeru nije stavio u okolnosti, sposobnost ili ono što posjeduje, nego u Božju dobrotu i veličinu. Njegovo povjerenje u Boga potaknulo ga je da izjavi: »Svemogući mi je Gospodin snaga. On mi daje noge kao u košute. On mi daje da idem po svojim visinama« (r. 19).

Kada smo suočeni s teškim okolnostima – bolesti, problemima u obitelji, nedostatkom novca – i mi moramo svoju i pouzdanje staviti u Boga. On je s nama u svemu s čime se suočavamo.

– Karen Wolfe

Bog nam je utočište i zaštita, najvjerniji pomoćnik u nevoljama. – Psalam 46:2