Duhovna stvarnost

Moćno novorođenče

by · Published · Updated

Pročitajte: Psalam 13

1 Upravitelju pjevačkoga zbora.
Psalam. Davidov.
2 Dokle ćeš me, Gospode, sasvim zaboravljati?
Dokle ćeš od mene skrivati svoje lice?
3 Dokle će me još mučiti tjeskoba u duši
i bez prestanka jad u srcu?
Dokle će se još moj neprijatelj nada mnom podizati?

4 Pogledaj na me, usliši me, Gospode, Bože moj!
Prosvijetli moje oči da ne padnem u smrtni san!
5 Da ne kaže moj neprijatelj: »Upokorio sam ga!«
Protivnici bi moji klicali kad bih posrnuo.

6 A ja se uzdam u tvoje milosrđe,
neka se razveseli moje srce zbog tvoga spasenja.
Pjevat ću Gospodu jer mi je učinio dobro.

Dokle ćeš me, Gospode, sasvim zaboravljati? (…) A ja se uzdam u Tvoje milosrđe.

Psalam 13:2,6

KADA sam ga ugledao, rasplakao sam se. Izgledao je kao savršeno novorođenče koje spava u kolijevci. No znali smo da se neće probuditi sve dok ne bude u Isusovu naručju.

Nekoliko se mjeseci borio za život. Njegova nas je majka dirljivim pismom obavijestila o njegovoj smrti. Pisala je o »dubokoj, dubokoj boli koja je svakim danom bivala sve veća«. A onda je nastavila: »Koliko je duboko Bog urezao svoju ljubav u naša srca kroz taj mali život! Bio je to moćan život!«

Moćan? Kako može to reći?

To dragocjeno novorođenče pokazalo je svojoj obitelji – i nama – da se za sve moramo osloniti na Boga. Osobito kada stvari krenu po zlu! Teška je no utješna istina da nas Bog susreće u našoj boli. Poznata mu je bol zbog gubitka Sina.

U najdubljoj tuzi okrećemo se Davidovim pjesmama zato što piše iz vlastite boli. »Dokle će me još mučiti tjeskoba u duši i bez prestanka jad u srcu?« (r. 3), pita. »Prosvijetli moje oči da ne padnem u smrtni san!« (r. 4) Pa ipak mogao je pitati Boga sve što ga je mučilo. »A ja se uzdam u Tvoje milosrđe, neka se razveseli moje srce zbog Tvoga spasenja« (r. 6).

Jedino Bog može dati smisao najbolnijim trenucima našega života.

– Tim Gustafson

Bog može učiniti najviše s onim što mi smatramo najmanjim.