Nema povratka

Pročitajte: Jakovljeva poslanica 3:1-12

1 Ne budite, braćo moja, mnogi učitelji, znajući da ćemo biti strože suđeni! 2 Svi naime posrćemo u mnogome. Ako tko u riječi ne posrće, taj je savršen čovjek; može zauzdati i sve tijelo. 3 Ako li konjima stavimo uzde u usta da nam se pokoravaju, tada upravljamo cijelim njihovim tijelom. 4 Gle i lađe, iako su velike i silni ih vjetrovi gone, a bivaju usmjeravane malim kormilom kamo god hoće kormilareva volja. 5 Tako je i jezik malen ud, a ipak čini velike stvari. Gle, mala vatra, a koliku šumu spali! 6 I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik među našim udovima kalja sve tijelo i pali kolo našega života, sam zapaljen od pakla. 7 Doista, sve životinje – zvijeri, ptice, gmazovi i morske živine – mogu se ukrotiti i bivaju ukroćene od čovjeka, 8 a jezik nitko od ljudi ne može ukrotiti, to nemirno zlo, puno smrtonosnoga otrova. 9 Njime blagoslivljamo Boga i Oca, i njime proklinjemo ljude koji su stvoreni na Božju sliku. 10 Iz istih usta izlazi blagoslov i kletva. Braćo moja, ne smije se to događati. 11 Može li izvor iz istoga otvora točiti slatko i gorko? 12 Može li, braćo moja, smokva rađati masline ili trs smokve? Tako ne može ni slani izvor učiniti vodu slatkom.

I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik među našim udovima kalja sve tijelo.

Jakovljeva 3:6

TO nije bio samo još jedan prijelaz preko rijeke. Prema zakonu, nijedan rimski vojskovođa nije smio s vojskom ući u Rim. Zato kada je Julije Cezar poveo svoju Trinaestu legiju preko rijeke Rubikon u Italiju, 49. godine prije Krista, bio je to čin izdaje. Posljedica te njegove odluke bio je višegodišnji građanski rat nakon kojeg je Cezar postao apsolutni vladar. I danas izraz »prijeći Rubikon« znači »prijeći točku nakon koje nema povratka«.

Rubikon možemo prijeći i u odnosima, riječima koje izgovorimo. Ono što smo rekli ne možemo povući. Kada riječi prijeđu preko naših usana, one mogu ili pružiti pomoć i utjehu ili napraviti štetu poput Cezarova pohoda na Rim. Jakov nam daje još jedan slikoviti opis riječi kada kaže: »I jezik je vatra, svijet nepravde. Jezik među našim udovima kalja sve tijelo i pali kolo našega života, sam zapaljen od pakla« (r. 6).

Kada se bojimo da smo u odnosu s nekim prešli Rubikon, možemo tražiti njegovo oproštenje i Božje (pročitajte Matej 5:23,24, 1 Ivanova 1:9). No još je bolje svakodnevno se odmarati u Božjem Duhu, slušajući Pavlov poziv: »Vaša riječ neka je svagda ljubazna« (Kološanima 4:6), tako da naše riječi neće samo veličati našega Gospodina nego krijepiti i ohrabrivati ljude oko nas.

– Bill Crowder

Kad riječi postanu oružje, naši odnosi postaju žrtva.