»Voljena!«
Pročitajte: Jeremija 31:1-6
2 Ovako veli Gospodin:
»Milost je našao narod u pustinji
što je umakao maču.
U svoje počivalište otišao je Izrael.«
3 Iz daljine mi se objavio Gospodin:
»Vječnom te ljubavlju ljubim,
zato sam ti tako dugo sačuvao milost.
4 Opet te zidam, i bit ćeš sazidana,
djevojko Izraelova!
Opet ćeš se kititi bubnjevima,
izlazit ćeš u veselom kolu!
5 Opet ćeš saditi vinograde na brdima Samarije!
Tko ih zasadi, od njih će brati.
6 Jest, dolazi vrijeme kad će vikati
čuvar na Efrajimovim gorama:
Ustanite, zaputimo se na Sion Gospodinu,
svojemu Bogu!«
Iz daljine mi se objavio Gospodin: »Vječnom te ljubavlju ljubim, zato sam ti tako dugo sačuvao milost.
Jeremija 31:3
TO je uskliknula moja kći dok se oblačila jednoga jutra. Nisam znao što misli. Tada je potapšala svoju majicu, koju je ‘naslijedila’ od sestrične. Preko prsa je pisalo: Voljena. Snažno sam ju zagrlio i lice joj je ozario radostan osmjeh. »Ti si voljena!« ponovio sam. Osmijeh joj je postao još veći, ako je to uopće bilo moguće. Dok se udaljavala ponavljala je tu riječ iznova i iznova.
Daleko sam od savršena oca. No taj je trenutak bio savršen. U tom spontanom, lijepom susretu, na ozarenu licu svoje djevojčice vidio sam kako izgleda bezuvjetna ljubav: bila je to slika ushićenosti. Znala je da riječ na majici u potpunosti odgovara onome što njezin tata osjeća prema njoj.
Koliko nas zna u svome srcu da smo voljeni od Oca čija je ljubav za nas bezgranična? Ponekad imamo problema s tom istinom. Izraelci su imali. Pitali su se znače li njihove nevolje da ih Bog više ne voli. No, u Jeremiji 31:3, prorok ih podsjeća na ono što je Bog rekao u prošlosti: »Vječnom te ljubavlju ljubim.« I mi čeznemo za takvom bezuvjetnom ljubavlju. No, patnje, razočaranja i pogreške koje smo učinili mogu učiniti da se osjećamo sve samo ne voljenima. Ali Bog širi svoje ruke – ruke savršenog Oca – i poziva nas da iskusimo Njegovu ljubav i odmorimo se u njoj.
– Adam Holz
Nitko nas ne voli kao naš Otac.