Imati mjesta za Isusa
12. prosinca
Izgubiti tlo pod nogama
Pročitajte: Prva knjiga o Kraljevima 17:15-24
15 Ona ode i učini kako je bio rekao Ilija, i imali su jela za dugo vremena ona, on i njezina kuća. 16 Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed kazao Gospodin preko Ilije.
17 Poslije toga dogodi se da se je razbolio sin žene kojoj je pripadala kuća. Kako je njegova bolest postala teška, tako da je izdahnuo dušu, 18 reče ona Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni da u pamet dozoveš moje grijehe i da mi umoriš sina?« 19 On joj odgovori: »Daj mi svog sina!« Uze ga tad iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu, u kojoj je stanovao, i položi ga na svoju postelju. 20 Tada se pomoli Gospodinu ovako: »Gospodine, Bože moj, hoćeš li doista tako ucviliti udovicu kod koje sam gost, da joj umoriš sina?« 21 Nato se ispruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodinu: »Gospodine, Bože moj, daj ipak da se dječakov život opet u njega vrati!« 22 I Gospodin usliši Ilijin vapaj. Život se dječakov opet u njega vrati, i posta živ. 23 I Ilija uze dječaka, iznese ga iz gornje sobe u kuću i preda ga njegovoj majci i reče: »Evo, tvoj sin opet živi!« 24 Tada žena reče Iliji: »Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita.«
17 Poslije toga dogodi se da se je razbolio sin žene kojoj je pripadala kuća. Kako je njegova bolest postala teška, tako da je izdahnuo dušu, 18 reče ona Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni da u pamet dozoveš moje grijehe i da mi umoriš sina?« 19 On joj odgovori: »Daj mi svog sina!« Uze ga tad iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu, u kojoj je stanovao, i položi ga na svoju postelju. 20 Tada se pomoli Gospodinu ovako: »Gospodine, Bože moj, hoćeš li doista tako ucviliti udovicu kod koje sam gost, da joj umoriš sina?« 21 Nato se ispruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodinu: »Gospodine, Bože moj, daj ipak da se dječakov život opet u njega vrati!« 22 I Gospodin usliši Ilijin vapaj. Život se dječakov opet u njega vrati, i posta živ. 23 I Ilija uze dječaka, iznese ga iz gornje sobe u kuću i preda ga njegovoj majci i reče: »Evo, tvoj sin opet živi!« 24 Tada žena reče Iliji: »Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita.«
Pristupajmo dakle s pouzdanjem k prijestolju milosti, da postignemo milosrđe i nađemo milost kad nam ustreba pomoć!
Hebrejima 4:16
TIJEKOM azijske financijske krize 1997. više je ljudi tražilo posao nego što je bilo poslova. Ja sam bila jedna od njih. Nakon devet tjeskobnih mjeseci dobila sam posao kao tekstopisac. Ali tvrtka je loše poslovala i ostala sam bez posla.
Znate o čemu govorim? Čini se da je najgore prošlo, a onda iznenada izgubite tlo pod nogama. Udovici iz Sarepte to je bilo poznato (1 Kraljevima 17:12). Vladala je glad i pripremala je zadnji obrok za svoga sina i sebe kada je prorok Ilija zatražio da mu da nešto za jelo. Nerado je pristala i Bog se pobrinuo da uvijek imaju brašna i ulja (r. r. 10-16).
A onda se njezin sin razbolio. Zdravlje mu se pogoršalo i umro je. Udovica je zavapila: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni da u pamet dozoveš moje grijehe i da mi umoriš sina?« (r. 18) Često se i mi poput te udovice pitamo kažnjava li nas Bog. Zaboravljamo da se loše stvari događaju u ovome palom svijetu.
Ilija je zatražio Božju pomoć i On je umrlom dječaku vratio život! (r. r. 20-22)
Kada izgubimo tlo pod nogama, učinimo što i Ilija: sjetimo se da nas Bog neće napustiti. Sačuvajmo mir i molimo se da nam Bog pomogne razumjeti.
– Poh Fang Chia
Bog je dobar i u dobrim i u lošim vremenima.