Pročitajte: Job 38:1-11

Hoće li se kudilac još prepirati sa Svemogućim?

Job 40:2

U knjizi o Jobu možemo pronaći gotovo svako objašnjenje zašto postoji bol u svijetu, ali čini se da to Jobu nije baš pomoglo. Njegov je problem bio problem odnosa, a ne sumnje. Može li vjerovati Bogu? Iznad svega Job želi jedno: vidjeti Osobu koja može objasniti svu njegovu patnju. Želio je susresti samoga Boga – licem u lice.

Na kraju mu se želja ispunila. Bog mu je osobno progovorio (38:1) i odabrao je savršeni trenutak, pomalo ironičan. Baš dok mu je jedan od prijatelja, Elihu, objašnjavao zašto nema pravo očekivati susret s Bogom.

Nitko – ni Job, niti ijedan od njegovih prijatelja – nije bio spreman za ono što je Bog rekao. Job je pripremio dugi popis pitanja, ali Bog, a ne Job, postavlja pitanja. »Ustani! Opaši svoja bedra kao junak! Ja ću te pitati; ti Mi kazuj znanje!« (r. 3) Zanemarivši trideset pet poglavlja dugu raspravu o problemu patnje, Bog započinje veličanstvenu pjesmu o čudesnome svijetu prirode.

Njegov govor opisuje ogromnu razliku između Boga svega stvorenja, i jednoga slabašnog čovjeka poput Joba. Njegova prisutnost spektakularno odgovara na Jobovo najveće pitanje: Postoji li netko tamo negdje? Job može samo odgovoriti: »Tako sam govorio bez razumijevanja; bilo je odveć čudesno, a da bih shvatio« (42:3).

– Philip Yancey

Nijedna nedaća ne premašuje Božju suverenosti.