Bog se brine za nas
Pročitajte: Knjiga Postanka 3:1-13
2 Žena odgovori zmiji: »Od plodova drveća u vrtu smijemo jesti. 3 Samo od plodova drveta što stoji usred vrta zapovjedio je Bog: Od toga ne smijete jesti, pa ni dotaknuti ga, inače morate umrijeti.«
4 Zmija odvrati ženi: »Nikako ne ćete umrijeti. 5 Štoviše, zna Bog da će vam se otvoriti oči čim s njega budete jeli, i da ćete postati kao Bog, kad spoznate što je dobro i zlo.«
6 Sada istom vidje žena kako je plod drveta dobar za jelo i ugodan za pogled, i kako je plod drveta poželjan, jer daje spoznaju. I ona uze od njegova ploda i pojede. I mužu svojemu, koji je bio uz nju, dade od njega; i on također pojede. 7 Tada se oboma otvoriše oči i oni opaziše da su bili goli. Zato spletoše smokvino lišće i načiniše sebi od njega pregače. 8 A kad začuše sušanj korakâ Gospodina Boga, koji je hodio po vrtu za dnevnog vjetrića, sakriše se oni, Adam i njegova žena, pred Gospodinom Bogom među grmljem u vrtu.
9 A Gospodin Bog zovnu Adama i upita ga: »Gdje si?«
10 On odgovori: »Kad začuh sušanj koraka tvojih u vrtu, uplaših se, jer sam gol. Zato se sakrih.«
11 Tad on upita: »Tko ti kaza da si gol? Da nisi možda jeo s drveta s kojega ti zabranih jesti?«
12 Adam odgovori: »Žena, koju si mi dao za družicu, dade mi s drveta, i jedoh.«
13 I Gospodin Bog upita ženu: »Zašto si to učinila?« Žena odvrati: »Zmija me zavede; zato sam jela.«
A načini Gospodin Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože i obuče ih u njih.
Postanak 3:21
MOJI mali unuci uživaju u odijevanju. Ponekad naopačke obuku majicu, a često mlađi naopako obuje cipele. Obično im nemam srca to reći; osim toga, njihovu nevinost smatram simpatičnom.
Volim gledati svijet njihovim očima. Za njih je sve avantura – bilo da hodaju po srušenom stablu, špijuniraju kornjaču koja se sunča na kamenu ili zadivljeno gledaju vatrogasni kamion koji juri ulicom. Ali znam da ni moji unuci nisu istinski nevini. Mogu izmisliti desetke izgovora zašto po noći ne mogu ostati u svojim krevetima i brzi su kada jedan drugome trebaju oteti igračku. Usprkos tomu, neizmjerno ih volim.
Zamišljam da su Adam i Eva, prvi Božji ljudi, u neku ruku bili poput mojih unuka. Sve što su vidjeli u vrtu moralo je izgledati čudesno dok su hodali s Bogom. Ali jednog su dana namjerno bili neposlušni. Ubrali su plod s jedinog stabla čije im je plodove bilo zabranjeno jesti (pročitajte Postanak 2:15-17; 3:6). Nakon te neposlušnosti uslijedili su laž i osjećaj krivnje (3:8-13).
Ipak, Bog ih je volio i brinuo se za njih. Žrtvovao je životinje da bi ih odijevao (r. 21), a poslije je osigurao put spasenja za sve grješnike kroz žrtvu svoga Sina (Ivan 3:16). Toliko nas voli!
– Alyson Kieda
Isus nas toliko ljubi da se žrtvovao za naše grijehe.