Duhovna stvarnost

Ljubiš lI me?

by · Published · Updated

Pročitajte: Malahija 1:1-5

1 Osuda Gospodnja Izraelu preko Malahije. 2 »Ljubim vas«, veli Gospodin. A vi pitate: »Kako nas to ljubiš?« »Nije li Ezav Jakovljev brat?«, govori Gospodin. »Ali sam ljubio Jakova 3 i mrzio sam Ezava. Opustio sam njegove gore. Njegovu baštinu predao sam čagljevima pustinjskim.« 4 Kada govori Edom: »Naša je zemlja opustošena, ali ćemo opet sagraditi ruševine«, ovako veli Gospodin nad vojskama: Neka oni grade, ali ću ja porušiti. Oni će se zvati »zemlja zločina« i »narod na koji se gnjevi Gospodin dovijeka«. 5 Kad vaše oči to ugledaju, reći ćete: »Velik je Gospodin izvan Izraelovih granica.«

»Kako nas to ljubiš?«

Malahija 1:2

U jednom razdoblju života vrlo sam teško podnosila majčin autoritet. Moj je otac umro neposredno prije toga tako da se mama sama morala nositi s nedaćama roditeljstva i mojim buntovništvom.

Sjećam se da sam mislila kako moja mama uopće ne želi da mi bude lijepo i da se zabavim – a možda me čak i ne voli – jer je često govorila ne. Sada vidim da je to govorila za sve one stvari koje nisu bile dobre za mene upravo zatošto me voli.

Izraelci su se pitali koliko ih Bog voli jer su bili u izgnanstvu u Babilonu. Ali to je zatočeništvo bila Božja odgojna mjera zbog toga što su se pobunili protiv Njega. A onda im je Bog poslao proroka Malahiju. On započinje porukom od Boga riječima: »Ljubim vas« (r. 2). Izraelci su bili sumnjičavi, željeli su znati kako ih to Bog voli i kao da Mu kažu: »Stvarno?« Ali Bog ih je preko Malahije podsjetio na to kako im je pokazao tu ljubav: izabrao ih je umjesto Edomita.

Svi prolazimo kroz teška razdoblja ovdje na zemlji. Možda ćemo upravo tada biti u iskušenju posumnjati u Božju ljubav. Upravo su to trenuci da se podsjetimo na koje nam je sve načine Bog iskazao svoju neizmjernu ljubav. Kada to učinimo, vidjet ćemo da je On zbilja naš nježan, strpljiv i brižan Otac.

– Kirsten Holmberg

Naš nebeski Otac nas kori i tješi.