Služiti zajedno u Isusu
26. travnja
Doista, vi ste mi u Solun više puta poslali ono što mi je bilo potrebno.
Filipljanima 4:16
Filipljanima 4:16
Snaga za vaše putovanje
Pročitajte: Habakuk 3:16-19
16 Čuo sam to; tada je uzdrhtalo moje tijelo.
Na taj glas zadrhtale su moje usne.
Trule su postale moje kosti,
koljena su moja klecala,
kao da bih čekao dan tjeskobe,
kad uziđe narod što nas napada.
17 Jer smokva ne donosi više ploda.
Nema roda na vinovoj lozi.
Ljetina je masline loša.
Njiva ne daje hrane.
Ovaca nema u torovima.
Goveda nema u štalama.
18 Ali ja ću se radovati u Gospodinu,
veselit ću se u Bogu svojega spasenja.
19 Svemogući mi je Gospodin snaga.
On mi daje noge kao u košute.
On mi daje da idem po svojim visinama.
Na taj glas zadrhtale su moje usne.
Trule su postale moje kosti,
koljena su moja klecala,
kao da bih čekao dan tjeskobe,
kad uziđe narod što nas napada.
17 Jer smokva ne donosi više ploda.
Nema roda na vinovoj lozi.
Ljetina je masline loša.
Njiva ne daje hrane.
Ovaca nema u torovima.
Goveda nema u štalama.
18 Ali ja ću se radovati u Gospodinu,
veselit ću se u Bogu svojega spasenja.
19 Svemogući mi je Gospodin snaga.
On mi daje noge kao u košute.
On mi daje da idem po svojim visinama.
Svemogući mi je Gospodin snaga. On mi daje noge kao u košute. On mi daje da idem po svojim visinama.
Habakkuk 3:19
»JAHVE, moj Gospod… mi daje noge poput košutinih, i vodi me na visine« (r. 19, K. S.), klasična je slika kršćanskog života. Umjesto da nam daje snagu, mogao bi nas nositi cijelim putem, ali tada ne bismo stekli noge poput košutinih, postali Njegovim pratiteljima i ne bismo mogli ići tamo kamo On ide.
Poput proroka Habakuka i ja se pitam: »Zašto moram iskusiti patnju i zašto je moje putovanje tako teško?«
Prorok Habakuk živio je u Judi krajem sedmoga stoljeća prije Krista. Izraelskome narodu prijetila je invazija Babilonaca i izgnanstvo. Nitko nije mario za društvenu nepravdu i svi su bili u velikome strahu (pročitajte Habakuk 1:2-11). Zato je prorok molio Gospodina da im pomogne i spasi ih (r. 13). Bog mu je odgovorio da pričekaju i On će izvršiti pravdu, ali u svoje vrijeme (2:3).
U vjeri, Habakuk je odlučio pouzdati se u Gospodina. Čak i ako patnja ne prestane, prorok je vjerovao da će Bog i dalje biti njegova snaga.
I mi možemo pronaći utjehu u spoznaji da je Gospodin naša snaga, da će nam pomoći podnijeti patnju i iskoristiti teške životne okolnosti kako bi produbio naše zajedništvo s Kristom.
– Lisa Samra
Vjerujmo Gospodinu. On će uvijek biti naša snaga.