Najprije mu vjerujte

Pročitajte: Izaija 46:3-13

3 »Poslušajte me, vi od Jakovljeve kuće,
vi svekoliki, koji ste ostali od Izraelove kuće!
Nosim vas od majčinih krila,
držim vas od rođenja.
4 Do vaše starosti ja sam isti.
Nosit ću vas do sijeda vijeka.
Tako sam činio, i dalje vas nosim,
nosit ću vas i spasiti.

5 S kim ćete me izjednačiti i usporediti?
Koga ćete staviti uza me da bi bio kao ja?
6 Prosipaju zlato iz kese,
mjere srebro na mjerilima.
Pogađaju se sa zlatarom,
da iz toga načini boga kojega štuju.
Pred kojim padaju na koljena.
7 Dižu ga na pleća, nose ga,
spuštaju ga dolje, stoji tiho na svom mjestu,
ne miče se sa svoga mjesta.
Zazovu li ga, ne odgovara,
nikoga ne izbavlja iz njegove nevolje.
8 Mislite na to i budite jaki!
Primite to k srcu, otpadnici!
9 Mislite na prijašnje od starine,
da sam ja jedino Bog i nitko drugi,
pravi Bog, kojemu nije ništa jednako,
10 koji je od početka javljao kraj,
od davne davnine ono što se još nije dogodilo!
Ja kažem: Odluka će se moja ispuniti.
Sve što mi je drago, ispunjavam.
11 Pozvao sam s istoka pticu strmolet,
iz daleke zemlje čovjeka svoje odluke.
Kako rekoh, tako dovodim,
kako naumih, tako učinim.

12 Poslušajte me, koji ste okorjela srca,
koji ste daleko od spasenja!
13 Približio sam svoje spasenje.
Ono nije više daleko.
Ne će zakasniti moje spasenje.
Sionu donosim pomoć,
Izraelu svoj sjaj.«

Blagoslovljen neka je Gospod! Dan za danom on nosi teret za nas.

Psalam 68:20

»NEMOJ me pustiti, tata!«

»Neću. Držim te. Obećavam.«

Bio sam mali dječak koji se užasavao vode, ali moj je otac želio da naučim plivati. Namjerno bi me udaljio od ruba bazena do mjesta gdje mi je voda bila preko glave i on bi mi bio jedina podrška. Tada me je učio da se opustim i plutam.

To nije bilo samo učenje plivanja, učio sam vjerovati. Znao sam da me moj otac voli i da mi nikada ne bi namjerno naudio, ali sam se i bojao. Držao bih ga čvrsto za vrat sve dok me ne bi uvjerio da će sve biti dobro. Na kraju su se njegovo strpljenje i ljubaznost isplatili i naučio sam plivati.

Kada mi nevolje dođu »preko glave«, ponekad se sjetim tih trenutaka. Oni mi pomažu da obratim pozornost na Gospodnje obećanje svome narodu: »Do vaše starosti Ja sam isti… nosit ću vas i spasiti« (Izaija 46:4).

Možda nećemo uvijek moći osjetiti Božje ruke ispod sebe, ali Gospodin je obećao da nas nikada neće ostaviti niti napustiti (Hebrejima 13:5). I dok se odmaramo u Njegovoj brizi za nas i obećanjima, On nas uči prepustiti se, pouzdati se u Njegovu vjernost. On nas podiže iznad naših briga kako bismo pronašli novi mir u Njemu.

– James Banks

Ako se opustimo i ako mu vjerujemo, Bog nam otkriva nova mjesta milosti.