Radost u nevoljama

Pročitajte: Habakuk 3:16-19

16 Čuo sam to; tada je uzdrhtalo moje tijelo.
Na taj glas zadrhtale su moje usne.
Trule su postale moje kosti,
koljena su moja klecala,
kao da bih čekao dan tjeskobe,
kad uziđe narod što nas napada.
17 Jer smokva ne donosi više ploda.
Nema roda na vinovoj lozi.
Ljetina je masline loša.
Njiva ne daje hrane.
Ovaca nema u torovima.
Goveda nema u štalama.
18 Ali ja ću se radovati u Gospodinu,
veselit ću se u Bogu svojega spasenja.
19 Svemogući mi je Gospodin snaga.
On mi daje noge kao u košute.
On mi daje da idem po svojim visinama.

Ali ja ću se radovati u Gospodinu,
veselit ću se u Bogu svojega spasenja.

Habakuk 3:18

KADA god se ne može javiti na moj telefonski poziv, na snimci njezine govorne pošte je molba da ostavim poruku. Snimka završava veselim pozdravom: »Učini ovaj dan posebnim!« Kad sam razmislila o njezinim riječima, shvatila sam da nije u mojoj moći svaki dan učiniti »posebnim« – neke su okolnosti naprosto poražavajuće. No, pogledam li malo bolje, otkrit ću nešto vrijedno i lijepo u svome danu, bilo da stvari idu dobro bilo loše.

Habakuku nije bilo lako. Kao proroku, Bog mu je pokazao dane koji im predstoje. Neće imati ni usjeva ni stoke – o čemu je Božji narod ovisio (r. 17). Trebat će više od pukog optimizma da podnesu nadolazeće teškoće. Kao narod, Izraelce će pogoditi krajnje siromaštvo. Habakuku je srce lupalo, podrhtavale su mu usnice i noge su mu klecale od straha (r. 16). Usprkos tome, rekao je da će »se radovati u Gospodinu, veselit ću se u Bogu« (r. 18). Pokazao je da se pouzdaje u Boga koji mu daje snagu da ide »po svojim visinama« (r. 19).

Ponekad prolazimo kroz razdoblja velike boli i nevolja. Ali bez obzira na to što smo izgubili, ili smo željeli, a nikad nismo imali, možemo se, poput Habakuka, radovati u našem odnosu s Bogom koji nas voli. Onaj koji se brine za žalosne razlog je naše radosti (Izaija 61:3).

– Kirsten Holmberg

Gospodin je izvor radosti u našem danu i životu.