Malo, ali značajno

Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 1:8-11

8 Doista, braćo, nećemo vam zatajiti našu nevolju koja nas je zadesila u Aziji, kad smo bili preko mjere i preko snage opterećeni, tako da smo već očajavali za život. 9 Da, sami u sebi spremili smo se na smrtnu osudu, kako se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisava mrtve. 10 On nas je izbavio od strahovite smrtne opasnosti i izbavljat će nas. U njega se uzdamo da će nas i dalje izbavljati, 11 jer nam i vi pomažete molitvom da mnogi zahvale Bogu za milost koja nam je udijeljena po mnogima, zbog vas.

U Njega se uzdamo da će nas i dalje izbavljati, jer nam i vi pomažete molitvom.

2 Korinćanima 1:10,11

DAN je započeo kao svaki drugi, ali je završio kao noćna mora. Esther (to nije njezino pravo ime) i nekoliko stotina djevojaka iz internata otela je vjerska militantna skupina. Mjesec dana poslije sve su puštene – osim Esther koja nije htjela zanijekati Krista. Kada smo moja prijateljica i ja čitale o njoj i ostalima koji su progonjeni zbog svoje vjere, bile smo duboko potresene. Željele smo nešto učiniti. Ali što?

U svome pismu crkvi u Korintu apostol Pavao govori o nevoljama koje su ga zadesile u Aziji. Progon je bio toliko žestok da su on i njegovi suradnici » već očajavali za život« (r. 8). Međutim, pomagale su mu molitve vjernika (r. 11).

Premda je korintska crkva bila vrlo daleko od apostola, njihove su molitve bile važne i Bog ih je čuo. U tome se krije velika tajna: naše su molitve sredstvo kojim suvereni Bog postiže svoje nakane. To je velika prednost!

I danas se možemo sjetiti svoje braće i sestara u Kristu koji trpe zbog svoje vjere. No, postoji još nešto što možemo učiniti. Možemo se moliti za sve koji su zapostavljeni, potlačeni, zlostavljani, mučeni, a ponekad čak i ubijeni zbog svoje vjere u Krista. Molimo se da osjete Božju utjehu i ohrabrenje i da ne gube nadu nego da čvrsto stoje s Isusom.

– Poh Fang Chia

U molitvi, na koljenima, dolazimo pred Boga i priznajemo da je svemoguć.