Pročitajte: Ponovljeni zakon 34:1-5

Dao sam ti da je vidiš svojima očima, ali u nju ne ćeš ući.

Ponovljeni zk 34:4

»SVAKI je mol čežnja u kamenu«, riječi su pjesme Ode Marítima, portugalskog pjesnika Fernandoa Pessoa. Pessoaov mol je slika onoga što osjećamo dok se brod polako udaljava od obale. Brod odlazi, ali mol ostaje, trajni spomenik nadanja i snova, rastanaka i čežnji. Tugujemo za onime što je izgubljeno i za onime što ne možemo doseći.

Portugalska riječ prevedena »čežnja« (saudade) predstavlja nostalgičnu žudnju koju osjećamo – duboku bol koja premašuje definiciju. Pjesnik opisuje neopisivo.

Možemo reći da je gora Nebo bila Mojsijeva »čežnja u kamenu.« S nje je gledao Obećanu zemlju – zemlja u koju nikad neće ući. Božje riječi Mojsiju: »Dopustio sam da je pogledaš svojim očima, ali ti onamo nećeš prijeći« (r. 4, K. S.) – zvuče grubo. No, ako je to sve što vidimo, promiče nam bit onoga što se događa. Bog zapravo tješi Mojsija: ​​»Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu da ću je dati tvome potomstvu’« (r. 4, K. S.). Vrlo brzo Mojsije će napustiti goru Nebo i otići u zemlju daleko bolju od Kanaana (r. 5).

U životu i mi često stojimo na molu. Ljubljeni odlaze, nade blijede, snovi umiru. Usred svega toga osjećamo odjeke Edena i nagovještaje neba. Naše nas čežnje usmjeravaju prema Bogu. On je ispunjenje za kojim žudimo.

– Tim Gustafson

Najslađa stvar u životu je čežnja.