Hodati natraške
Pročitajte: Poslanica Filipljanima 2:1-11
6 Dok je bio u Božjemu obličju,
on se nije grčevito držao
svoje jednakosti s Bogom,
7 nego je sebe poništio uzevši obličje sluge,
i postao jednak ljudima.
Vanjštinom je bio kao čovjek.
8 Ponizio je samoga sebe
postavši poslušan do smrti,
do smrti na križu.
9 Zato i Bog njega uzvisi
i darova mu ime
koje je nad svakim imenom:
10 na Isusovo se ime
ima pokloniti svako koljeno
bića koja su na nebu i na zemlji i pod zemljom,
11 i svaki jezik ima priznati
da je Isus Krist – Gospodin,
na slavu Boga Oca.
… nego je sebe poništio uzevši obličje sluge, i postao jednak ljudima…
Filipljanima 2:7
NEDAVNO sam naišao na britanski filmski žurnal koji prikazuje šestogodišnju Flannery O’Connor na farmi njezine obitelji 1932. Flannery, koja će postati priznata spisateljica, privukla je njihovu pozornost jer je učila pile hodati natraške. Osim neobičnog hoda, taj mi se pogled u prošlost učinio savršenom metaforom. Flannery je zbog svoje književne osjetljivosti i svojih duhovnih uvjerenja nedvojbeno trideset devet godina ‘hodala natraške’ – razmišljala je i pisala suprotno kulturi u kojoj je živjela. Izdavači i čitatelji bili su zbunjeni jer njezine biblijske teme nisu bile uobičajene.
Život koji je u suprotnosti s normom neizbježan je za one koji žele istinski nasljedovati Isusa. U Poslanici Filipljanima čitamo da se Isus, iako Bog, nije ponašao onako kako bismo očekivali (r. 6). Odrekao se »svoje jednakosti s Bogom… i postao jednak ljudima« (r. r. 6,7). Krist, Gospodar svega stvorenja, predao se smrti iz ljubavi. Umjesto veličine odabrao je poniznost. Nije prigrabio vlast, nego se odrekao kontrole. Isus je, u biti, ‘hodao natraške’ – suprotno želji za moći koja upravlja svijetom.
Sveto pismo govori nam da i mi tako činimo (r. 5). Poput Isusa, služimo umjesto da vladamo. Težimo poniznosti, a ne isticanju. Dajmo umjesto da uzimamo.
– Winn Collier
Želimo li ići naprijed, hodajmo s Isusom ’natraške’.