Proširivanje milosti

Pročitajte: Evanđelje po Luki 17:1-5

1 I reče svojim učenicima: »Sablazni ne mogu izostati. Ali teško onome od koga dolaze! 2 Bolje bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi o vrat, i da ga bace u more, nego da sablazni jednoga od ovih malih. 3 Pazite! Ako se tvoj brat ogriješi, pouči ga! Bude li mu žao, oprosti mu! 4 I ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam puta opet dođe k tebi i rekne: Žao mi je; oprosti mu!«
5 Apostoli zamoliše Gospodina: »Umnoži našu vjeru!«

Pazite! Ako se tvoj brat ogriješi, pouči ga! Bude li mu žao, oprosti mu!

Luka 17:3

PRISJEĆAJUĆI se toga kako je oprostila Manassehu, čovjeku koji je ubio njezina supruga i neku od njezine djece u genocidu u Ruandi, Beata je rekla: »Moje opraštanje temelji se na onome što je Isus učinio. Na sebe je preuzeo krivicu za sva zlodjela ikada učinjena. Njegov je križ mjesto na kojemu nalazimo pobjedu – jedino mjesto!« Manasseh je u više navrata pisao Beati iz zatvora moleći nju – i Boga – za oprost opisujući noćne more koje su ga proganjale. U početku nije imala milosti i govorila je da ga mrzi zbog ubojstva njezine obitelji. Ali onda je »Isus ušao u njezine misli«, i uz Božju pomoć, otprilike dvije godine poslije, oprostila mu je.

U tome je Beata slijedila Isusov nalog njegovim učenicima da oproste onima koji se pokaju. Rekao je da čak i ako se netko »sedam puta na dan ogriješ o tebe i sedam puta opet dođe k tebi i rekne: ‘Žao mi je; oprosti mu!’« (r. 4) Ali oprostiti može biti iznimno teško, kao što vidimo po reakciji učenika: »Umnoži našu vjeru!« (r. 5)

Beatina se vjera umnožila dok se u molitvi borila s time što mu nije mogla oprostiti. Ako imamo isti problem kao ona, zamolimo Boga da nam pomogne. I dok se naša vjera povećava, on nam pomaže oprostiti.

– Amy Boucher Pye

Isuse, hvala ti što si nas oslobodio posljedica naših grijeha svojom smrću na križu. Dajemo ti slavu!