Učiti od gluposti

Pročitajte: Propovjednik 10:1-14

1 Otrovne muhe užegnu i usmrde mirisno ulje. Tako je i malo ludosti teže od mudrosti i časti. 2 Mudrac ima razum k desnoj strani, a luđak ima razum k lijevoj strani. 3 Kad luđak ide putem, izdaje ga njegov razum i odaje svakome: To je luđak! 4 Ako se i vladaočev gnjev podigne na te, ne ostavljaj svoga mjesta, jer strpljiv izravna velike pogrješke.
5 Ima još jedno zlo koje vidjeh pod suncem, propust što ga počini vladalac: 6 Luđak se postavlja na visoko mjesto, a plemeniti moraju živjeti u nizini. 7 Vidjeh sluge na konjima, a knezovi idu pješke kao sluge. 8 Tko jamu kopa, padne lako sâm u nju. Tko obara zidove, toga lako ujede zmija. 9 Tko lomi kamenje, lako se pritom ozlijedi. Tko cijepa drva, lako pritom dođe u opasnost. 10 Ako je željezo tupo, i ako se ne naoštre oštrice, onda se mora vlastita snaga više upotrijebiti. Bolje je mudro popraviti. 11 Ujede li zmija prije nego ju je čovjek začarao, onda ne koristi ništa što je sam čovjek opčaratelj. 12 Pune su miline riječi iz usta mudraca. A usne luđakove prožderu njega samoga. 13 Ludost je početak njegova govora, a posljednje iz njegovih usta jest zlo bezumlje. 14 Luđak mnogo brblja, premda ipak čovjek ne zna što će se dogoditi. Tko će mu kazati što će se poslije njega dogoditi?

3

Mudrac ima razum k desnoj strani, a luđak ima razum k lijevoj strani. Kad luđak ide putem, izdaje ga njegov razum i odaje svakome.

Propovjednik 10:2,3

MUŠKARAC je ušao u trgovinu u Wollongongu u Australiji, stavio novčanicu od 20 dolara na pult i zamolio da ju zamijene za sitniš. Kad je prodavačica otvorila blagajnu, muškarac je izvadio pištolj i zatražio da mu da sav novac iz blagajne, što je ona odmah učinila. Čovjek je uzeo novac i pobjegao, a na pultu je ostavio svoju novčanicu od 20 dolara. Koliko je dobio iz blagajne? Petnaest dolara.

Svi se ponekad ponašamo glupo – čak i ako, za razliku od ovog lopova, pokušavamo učiniti nešto dobro. Bitno je učimo li iz pogrešaka. Bez opomene ili kazne naši loši odabiri mogu postati navike koje će negativno oblikovati naš karakter. Postat ćemo luđaci koje izdaje njihov razum (r. 3).

Ponekad je teško priznati svoju glupost zbog dodatnog truda koji to iziskuje. Možda trebamo razmisliti o određenoj mani, a to je bolno. Ili trebamo priznati da je odluka donesena na brzinu, a sljedeći put bismo trebali biti oprezniji. U svakom slučaju, nikad se ne isplati ignorirati svoju glupost.

Srećom, Bog se može poslužiti našom glupošću da nas odgoji i oblikuje. Doduše, »stega ne donosi časovitu radost… ali poslije daje miran rod pravde onima koji su njome izvježbani« (Hebrejima 12:11).

– Con Campbell

Bog nas stegom čini onakvima kakvima želi da budemo.