Nije zaboravljeno

Pročitajte: Izaija 49:14-18

14 A ipak se tužio Sion: »Ostavio me Gospodin!
Zaboravio me Svemogući.«
15 Zaboravi li žena svoje djetešce?
Ne smiluje li se plodu svoga tijela?
A kad bi ga i zaboravila:
Ja tebe ne zaboravljam!
16 Gle, na svoje sam te ruke zapisao.
Zidovi tvoji stoje mi vazda pred očima.
17 Tvoja djeca hite ovamo.
Tvoji razoritelji i oni koji su te pustošili odlaze od tebe.
18 Podigni svoje oči uokolo i vidi:
svi se oni skupljaju i dolaze k tebi.
»Tako ja bio živ« – veli Gospodin –
»svima njima ti ćeš se zaodjenuti kao nakitom,
opasat ćeš se njima kao nevjesta.

Ja tebe ne zaboravljam!

Izaija 49:15

»UJAČE Arthure, sjećaš li se dana kad si me odveo u brijačnicu i supermarket? Na sebi sam imao svjetlosmeđe hlače, plavu kariranu oxford košulju, tamnoplavu vestu, smeđe čarape i smeđe cipele Rockport. Bio je četvrtak, 20. listopada 2016. godine.« Protuteža teškoćama povezanim s autizmom moga nećaka Jareda je nevjerojatno pamćenje. Pamti detalje poput dana i datuma te odjeće koju je nosio godinama nakon što se to dogodilo.

Zbog načina na koji je ustrojen, njegovo me pamćenje podsjeća na sveznajućega, ljubljenog Boga – Čuvara vremena i vječnosti. Zna činjenice i neće zaboraviti svoja obećanja ni svoj narod. Jeste li ikada posumnjali da vas je Bog zaboravio? Čine li nam se drugi zdravijima, ili sretnijima, ili uspješnijima ili im je općenito bolje?

Nimalo sjajna situacija natjerala je izraelski narod da kaže: »Ostavio me Gospodin! Zaboravio me Svemogući« (r. 14). Ali to nije bilo točno. Božja suosjećajnost i briga premašuju prirodnu povezanost i osjećaje koje majke imaju prema svojoj djeci (r. 15). Prije nego što prihvatite etikete poput »napušten« ili »zaboravljen«, razmislite što je Bog učinio u i kroz svoga Sina, Isusa. U radosnoj vijesti o oproštenju Bog je jasno rekao: »… tebe ja zaboraviti neću« (r. 15, K. S.).

– Arthur Jackson

Kad se osjetimo zapostavljenima, zaboravljenima i napuštenima, sjetimo se ljubavi iskazanoj u Isusu.