Vjera na djelu
Pročitajte: Jakovljeva poslanica 2:14-26
Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: pomagati sirotama i udovicama u njihovoj nevolji.
Jakovljeva 1:27
SAMOV otac morao je otići od kuće kako bi za vrijeme vojnog puča u svojoj zemlji sačuvao život. Zbog nagloga gubitka prihoda, obitelj više nije mogla kupovati lijek koji je Samova brata održavalo na životu. Ljutit na Boga, Sam se pitao čime su to zaslužili.
Jedan od Kristovih sljedbenika čuo je za njihove nevolje. Vidjevši da ima dovoljno novca, kupio je potrebnu količinu lijeka i odnio im. Dar neznanca ostavio je snažan dojam. »Ove nedjelje ići ćemo u crkvu tog čovjeka«, izjavila je njegova majka. Samova ljutnja počela je jenjavati. I na kraju, jedan po jedan, svi su članovi obitelji uzvjerovali u Isusa.
Kad je Jakov pisao o tome da naš način života mora biti usklađen s vjerom u Krista koju ispovijedamo, naglasio je brigu za druge. »Ako su brat ili sestra goli i nemaju svagdanje hrane, i rekne im koji od vas: ‘Idite u miru, grijte se i nasitite se’, a ne dadu što im je potrebno za tijelo, što koristi?« (2:15,16).
Naši postupci pokazuju vjerodostojnost naše vjere. To što činimo može utjecati na odabir vjere drugih. Što se Sama tiče, postao je pastor i osnivač brojnih crkava, a čovjeka koji je pomogao njegovoj obitelji zove Papa Mapes. On je njegov duhovni otac – onaj koji im je pokazao Isusovu ljubav.
– Tim Gustafson
Bože, daj da svojim životom veličamo tebe.