Sve što trebate
Pročitajte: Psalam 73:23-28
prihvatio si me za desnu ruku.
24 Vodiš me po svome naumu
i potom ćeš me prihvatiti u slavu.
25 A što imam u nebu osim tebe?
Kad sam s tobom, ništa me više ne veseli na zemlji!
26 I kad malakše tijelo i srce moje,
utvrda i baština moga srca je Bog dovijeka.
27 Jer gle, koji se udaljuju od tebe, idu u propast;
tko ti je god nevjeran, ti istrebljuješ.
28 A meni je dobro biti u Božjoj blizini;
uzdanje svoje u Gospodina sam stavio,
Gospoda moga, da pripovijedam sva tvoja djela.
… utvrda i baština moga srca je Bog dovijeka.
Psalam 73:26
SJEDEĆI za stolom u blagovaonici promatrala sam veseli kaos oko sebe. Tete, ujaci, rođaci, nećakinje i nećaci uživali su u hrani tijekom jednoga obiteljskog okupljanja. I ja sam uživala u svemu tome. No jedna mi je misao probola srce: ja sam jedina žena ovdje bez djece, bez obitelji koju bih mogla nazvati svojom.
Mnoge neudane žene poput mene imaju slična iskustva. U mojoj azijskoj kulturi u kojoj su brak i djeca visoko cijenjeni, onaj tko nema vlastitu obitelj može imati osjećaj nepotpunosti, kao da mu nedostaje nešto što određuje tko je i čini ga cjelovitim.
Zato mi je istina da je Bog »baština moga srca« toliko utješna (r. 26). Kad su izraelska plemena dobila svoju zemlju, svećeničkom plemenu Levi nije dodijeljeno nijedno. Umjesto toga, »Gospodin je njegova baština« (Ponovljeni zak. 10:9). U Njemu su mogli naći potpuno zadovoljstvo i vjerovati da će ispuniti svaku njihovu potrebu.
Za neke od nas osjećaj nedostatka možda nema nikakve veze s obitelji. Možda žudimo za boljim poslom ili većim akademskim postignućima. Bez obzira na naše okolnosti, Boga možemo prihvatiti kao svoju baštinu. Čini nas cjelovitima. U Njemu nismo nepotpuni.
– Karen Huang
Oče, pomogni nam da zajedno sa psalmistom kažemo: »A meni je dobro biti u Božjoj blizini« (Psalam 73:28).