Plan spašavanja
13. srpnja
Doista, milošću ste spašeni po vjeri. To nije od vas, nego je dar Božji.
Efežanima 2:8
Efežanima 2:8
Najbolje tek dolazi
Pročitajte: Poslanica Filipljanima 3:10-21
10 da spoznam njega i silu njegova uskrsnuća i zajedništvo u njegovoj patnji, da mu budem sličan u smrti, 11 ne bih li kako dostigao uskrsnuće od mrtvih. 12 Ne kao da sam već postigao ili kao da sam već savršen, nego nastojim dohvatiti ga, jer je i mene dohvatio Krist Isus. 13 Braćo, ja ne umišljam sebi da sam dostigao, ali jedno činim: zaboravljam ono što je za mnom, a posežem za onim što je preda mnom. 14 Trčim k cilju, k nebeskoj nagradi kojoj me Bog zove u Kristu Isusu. 15 Mi koji smo »savršeni« razmišljajmo dakle ovako, a ako što drukčije mislite, Bog će vas o tome poučiti.* 16 U međuvremenu držimo se onoga što smo dostigli!
17 Ugledajte se u mene, braćo, i gledajte one koji tako žive kao što nas imate za ugled! 18 Jer mnogi o kojima sam vam mnogo puta govorio, a sada i plačući govorim, žive kao neprijatelji Kristova križa. 19 Njima je svršetak propast, bog im je trbuh, a slava u njihovoj sramoti. Misle samo na ovozemno. 20 Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista. 21 On će preobraziti naše bijedno tijelo da bude jednako njegovu slavnom tijelu, po sili kojom može sve sebi podložiti.
17 Ugledajte se u mene, braćo, i gledajte one koji tako žive kao što nas imate za ugled! 18 Jer mnogi o kojima sam vam mnogo puta govorio, a sada i plačući govorim, žive kao neprijatelji Kristova križa. 19 Njima je svršetak propast, bog im je trbuh, a slava u njihovoj sramoti. Misle samo na ovozemno. 20 Ali naša je domovina na nebesima, odakle i Spasitelja očekujemo, Gospodina Isusa Krista. 21 On će preobraziti naše bijedno tijelo da bude jednako njegovu slavnom tijelu, po sili kojom može sve sebi podložiti.
… ali jedno činim: zaboravljam ono što je za mnom, a posežem za onim što je preda mnom. Trčim k cilju, k nebeskoj nagradi kojoj me Bog zove u Kristu Isusu.
Filipljanima 3:13,14
»SJEĆAŠ li se života prije djece?« Moja je žena postavila to pitanje nakon posebno zahtjevnog tjedna s našim mališanima. Naravno da smo zahvalni što ih imamo, ali nikada prije nismo iskusili ovakvu iscrpljenost. Neprestano donošenje odluka, razmišljanje u hodu, nemilosrdna rutina, odgajanje djece i sumnja koja izjeda. Često se s čežnjom osvrćemo na sporiji ritam života koji smo nekad poznavali.
Sasvim je normalno osvrnuti se, ali čeznuti za danima koji su prošli, bolan je osjećaj. Iako se naša prošlost puna važnih pouka, iskustava i mnogih ljudi, apostol Pavao, pišući crkvi u Filipima, daje važnu uputu za kršćanski život: »Ali kažem samo jedno: zaboravljajući što je nazad, ispružajući se onome što je naprijed, trčim prema cilju…« (Filip. 3:13,14, K. S.).
Pavao ne poriče važnost onoga što je bilo prije, ili dobrog života danas, ali nas potiče da pogled upremo u ono što je pred nama. Bez obzira na to koliko su dani iza nas bili dobri, naši najbolji dani kao kršćana uvijek su ispred nas. Kad postignemo »uskrsnuće od mrtvih« (r. 11), konačno ćemo biti u svojoj pravoj domovini (r. 20), imati tijela jednaka »njegovu slavnom tijelu« (r. 21) i u vječnosti uživati u Isusovoj prisutnosti. To je nagrada vrijedna truda.
– Chris Wale
Hvala ti, Isuse, što su naši najbolji dan pred nama.