Tada reče Bog: »Neka bude svjetlost!« i bi svjetlost.

Postanak 1:3

U najranijim djetinjstvu naše kćeri često sam davala imena stvarima s kojima se ona susretala. Odabrala bih predmete ili joj dopustila da dotakne nešto nepoznato, a zatim bih izgovorila riječ umjesto nje, pomažući joj da razumije i obogati svoj rječnik novim spoznajama iz svijeta koji je istraživala. Iako smo suprug i ja možda očekivali (ili se nadali) da će njezina prva riječ biti mama ili tata, potpuno nas je iznenadila: njezina su mala usta promrmljala – ‘slatko’, pogrešno izgovorenu riječ svjetlost koju sam upravo ja izgovorila.

Svjetlost je jedna od prvih riječi koje je Bog rekao i koje su zapisane u Bibliji. Dok je Božji Duh lebdio nad mračnom i praznom Zemljom, Bog je uveo svjetlost u svoje stvorenje, govoreći: »Neka bude svjetlost!« (r. 3) Rekao je da je svjetlost bila dobra, što potvrđuje ostatak Pisma: psalmist objašnjava da Božja riječ »rasvjetljuje, neuke čini mudrima« (Psalam 119:130), a Isus sebe naziva »svjetlo svijeta«, davateljem svjetla života (Ivan 8:12).

Božja prva riječ u djelu stvaranja bila je svjetlost. To nije bilo zato što mu je trebala svjetlost da obavlja svoj posao; ne, svjetlost je bila za nas – da ga vidimo i prepoznamo otiske njegovih prstiju u djelu stvaranja, da razlučimo što je dobro od onoga što nije i da slijedimo Isusa korak po korak.

– Kirsten Holmberg

Hvala ti, Isuse, što si svjetlost života, što nam svaki dan osvjetljavaš put.