Urezana tuga
i koje sam ljubio, okreću se protiv mene.
20 Za moju kožu, za moje meso prionuše moje kosti,
ostade mi samo koža oko mojih zuba.
21 Smilujte mi se! Imajte sažaljenje sa mnom,
prijatelji moji, jer me pogodila ruka Božja!
22 Zašto me progonite i vi kao Bog,
i ne možete se nasititi.
23 O, kad bi se napisale moje riječi!
Kad bi se unijele u knjigu!
24 Kad bi se zauvijek urezale u kamen
željeznom i olovnom pisaljkom!
25 Ali znam sigurno da moj Otkupitelj živi,
i da će se onda dići nad prahom.
26 Tada će ova moja koža opet biti oko mene,
iz svojega vlastitog mesa gledat ću Boga.
27 Jest, ja isti, ja ću ga gledati;
moje vlastite oči vidjet će ga, ne kao kakav stranac;
to je sva čežnja mojega srca.
O, kad bi se napisale moje riječi! Kad bi se unijele u knjigu! Kad bi se zauvijek urezale u kamen željeznom i olovnom pisaljkom!
Job 19:23,24
NAKON što je primila strašnu dijagnozu rijetkog i neizlječivog raka na mozgu, Caroline je pronašla novu nadu i svrhu u jedinstvenoj službi – fotografiranju teško bolesne djece i njihovih obitelji. Time im je omogućila da zabilježe dragocjene trenutke koje dijele sa svojom djecom, kako u tuzi tako i u »trenucima milosti i ljepote za koje mislimo da ne postoje na tim očajnim mjestima«. Primijetila je da u najbolnijim trenucima te obitelji… biraju voljeti, unatoč i usprkos svemu.
Postoji nešto neizrecivo moćno u shvaćanju istine o tuzi – i njezine razorne stvarnosti i načina na koji usred najveće tuge doživljavamo ljepotu i nadu.
Velik dio knjige o Jobu je poput fotografije tuge – iskreno opisuje Jobovo putovanje kroz strašni gubitak (1:18,19). Nakon što su nekoliko dana proveli s Jobom, njegovi prijatelji, umorni od njegove tuge, pokušali su ju umanjiti i prikazati kao Božju kaznu. Ali Job ih nije htio slušati, objašnjavajući da je važno to kroz što prolazi, želeći da njegove riječi i iskustvo budu uklesani »u spomen vječan u stijenu« (r. 24, K. S.).
Kroz knjigu o Jobu to je urezano na način koji nas u našoj tuzi upućuje na živoga Boga (r. 26,27), koji nas susreće u našoj boli i vodi kroz smrt u uskrsli život.
– Monica La Rose
Ljubljeni Oče, ti si naša nada u najtežoj boli. Hvala ti.