¹² Nato dva čovjeka rekoše Lotu: »Ako imaš ovdje još koga svoga, zeta, svoje sinove i kćeri, ili koga još drugoga u gradu, izvedi ih iz ovoga mjesta! ¹³ Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto. Teška se tužba digla protiv njih pred Gospodinom. Zato nas posla Gospodin, da ih zatremo.«
¹⁴ Tada Lot izađe van i porazgovara sa svojim zetovima, koji su se bili oženili njegovim kćerima, i reče: »Ustajte! Izađite iz ovoga mjesta; jer će Gospodin zatrti ovaj grad!« Ali su njegovi zetovi mislili da se on samo šali.
¹⁵ Kad je svanulo, navališe anđeli na Lota da se požuri, i rekoše: »Ustani! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri, što su još kod kuće, da i ti ne pogineš zbog krivnje toga grada!« ¹⁶ Kad se je on još uvijek skanjivao, uzeše ljudi za ruku njega, njegovu ženu i obje njegove kćeri. Jer je Gospodin htio da ga poštedi. ¹⁷ Oni ga izvedoše van i pustiše ga tek pred gradom. Dok su ih vodili van, reče jedan: »Bježi, jer ti se radi o životu! Ne obaziri se i ne zaustavljaj se nigdje u toj nizini Jordana! Bježi u goru, da i ti ne pogineš!«
¹⁸ Lot im odgovori: »Nemoj tako, Gospodine! ¹⁹ Zacijelo tvoj sluga nađe milost u tvojim očima, i veliko mi iskazuješ milosrđe kad hoćeš da mi spasiš život. Ali ja ne smijem bježati u goru. Mogla bi me pritom lako zadesiti nesreća, pa bih poginuo. ²⁰ Eno, tamo je u blizini grad kamo bih mogao uteći. I malen je. Tamo bih htio uteći. On je malen. Tako bih ostao na životu.«
²¹ On odgovori: »Neka bude! I u tom ću te poslušati; da ne razorim grad o kojem govoriš. ²² Bježi brže tamo; jer ne mogu ništa činiti dok onamo ne stigneš!« Zato je prozvan taj grad Soar.
²³ Sunce je upravo granulo kad je Lot došao u Soar. ²⁴ Tada pusti Gospodin na Sodomu i Gomoru dažd sumpora i ognja, od Gospodina, s neba. ²⁵ I uništi te gradove, svu nizinu sa svim stanovnicima tih gradova i sve što je raslo na poljima. ²⁶ A kad se njegova žena iza njega obazre, postade stup od soli.