… i tako ćemo svagda biti s Gospodinom.

1 Solunjanima 4:17

KAD sam sastavljala maminu osmrtnicu, osjetila sam da se riječ ‘umrla’ čini previše konačnom za nadu koju sam imala u naš ponovni susret na nebu. Stoga sam napisala: »Otišla je u Isusovo naručje.« Ipak, tužna sam kad gledam novije obiteljske fotografije na kojima nema moje mame. A onda sam nedavno pronašla umjetnika koji na obiteljske portrete može naslikati i one koje smo izgubili. Gledajući fotografije najmilijih koji su otišli prije nas, on ih dodaje u obiteljski portret. Potezima kista taj umjetnik dočarava Božje obećanje o ponovnom susretu u nebu. Tekle su mi suze zahvalnosti na pomisao da ću opet vidjeti svoju nasmiješenu mamu.

Apostol Pavao potvrđuje da vjernici u Isusa ne moraju tugovati »kao oni koji nemaju nade« (r. 13). »Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji su usnuli u Isusu dovesti s njime« (r. 14). Pavao potvrđuje Isusov drugi dolazak i objavljuje da će svi vjernici »svagda biti s Gospodinom« (r. 17).

Božje obećanje o ponovnom susretu na nebu može nas utješiti kada tugujemo zbog gubitka voljene osobe koja je vjerovala u Isusu. Obećanje budućnosti s našim uskrslim Kraljem pruža nam trajnu nadu kada se suočimo s vlastitom besmrtnošću, sve do dana kada nas Isus pozove kući.

– Xochitl Dixon

Spasitelju, hvala ti za nadu koju možemo dijeliti s drugima do dana kad ćemo zauvijek biti s tobom.