Maštovita vjera

Pročitajte: Izaija 55:6-13
6 Tražite Gospodina dok se može naći!
Zovite ga dok je još blizu!
7 Neka bezbožnik ostavi svoj put
i zlikovac svoje misli!
Neka se vrati Gospodinu,
i smilovat će mu se,
našemu Bogu, jer će mnogo oprostiti!
8 »Jer moje misli nisu vaše misli
i vaši putovi nisu moji putovi«,
veli Gospodin.
9 »Ne, kako je nebo visoko nad zemljom
tako su moji putovi visoki nad vašim putovima
i moje misli nad vašim mislima.

10 Jer kako padaju dažd i snijeg s neba
i ne vraćaju se onamo,
dok nisu zemlju natopili i oplodili,
i zazelenili, da daju sjeme sijaču,
i kruh onome koji je gladan,
11 tako je i s mojom riječi
koja izlazi iz mojih usta:
ne vraća se k meni prazna
dok nije izvršila što sam htio,
i ispunila za što sam je poslao.«
12 Jer ćete s veseljem izići
i u miru biti vođeni.
Gore i bregovi udarit će u klicanje pred vama
i sve će poljsko drveće pljeskati rukama.
13 Umjesto trnja rast će čempresi,
umjesto kopriva niknut će mirte.
To će biti Gospodinu u slavu,
za znak što nikada ne iščezne.

Gore i bregovi udarit će u klicanje pred vama…

Izaija 55:12

»TATA, gle, ta stabla mašu Bogu!« Dok smo promatrali mlade breze kako se savijaju na vjetru prije nadolazeće oluje, uzbuđenje mog unuka izmamilo mi je osmijeh. Također me natjeralo da se zapitam je li moje vjera tako maštovita?

Razmišljajući o priči o Mojsiju i gorućem grmu, pjesnikinja Elizabeth Barrett Browning napisala je: »Zemlja je prepuna neba, / I svaki obični grm gori s Bogom; / Ali samo onaj tko to vidi, izuje cipele.« Božje djelo vidljivo je svuda oko nas, u svemu što je tako čudesno stvorio. No jednoga dana, kada sve bude novo, vidjet ćemo to jasnije nego ikada prije.

Bog nam govori o tom danu kada preko proroka Izaije naviješta: »Jer ćete s veseljem izići i u miru biti vođeni. Gore i bregovi udarit će u klicanje pred vama i sve će poljsko drveće pljeskati rukama« (r. 12). Raspjevane planine? Pljeskanje drveća? Zašto ne? Pavao je primijetio da se »i samo stvorenje nada slobodi od robovanja raspadljivosti te dioništvu na slobodi i slavi djece Božje« (Rimljanima 8:21).

Isus je jednom govorio o kamenju koje viče (Luka 19:40), a njegove riječi odjekuju Izaijinim proročanstvom o tome što čeka one koji dolaze k njemu radi spasenja. Kada gledamo u njega s vjerom zamišljajući ono što samo Bog može učiniti, vidjet ćemo kako se njegova čuda nastavljaju zauvijek!

– James Banks

Slavimo te, Stvoritelju, i radujemo se što ćemo jednom vidjeti sve što ti jesi i sve što možeš učiniti!