Iz lavlje jazbine
11 Kad je Daniel čuo da je pismo potpisano, ode u svoju kuću, gdje je u svojoj gornjoj sobi imao otvore prozora prema Jeruzalemu. Tri puta na dan padao je na koljena, obavljao je molitvu i slavio svojega Boga, kao što je bio činio i prije. 12 Jednoga dana pohitješe tamo oni ljudi i nađoše Daniela kako se moli i vapi svojemu Bogu. 13 I odoše kralju, i upitaše za kraljevsku zabranu: »Nisi li potpisao zabranu po kojoj se svaki koji za trideset dana upravi bilo kakvu molbu bilo kojem bogu ili čovjeku osim tebi, kralju, mora baciti u lavlju jamu?« Kralj odgovori: »Tako je po neporecivom medijsko-perzijskom zakonu.« 14 Tada oni odvratiše kralju: »Daniel, jedan od judejskih zarobljenika, ne haje za te, kralju, ni za zabranu koju si potpisao, nego obavlja tri puta na dan svoju molitvu.« 15 Kad je kralj to čuo, vrlo se ražalosti i pomisli na to kako bi izbavio Daniela. Trudio se do zalaska sunca da ga oslobodi. 16 Ali navališe oni ljudi na kralja i rekoše mu: »Pomisli, kralju, da postoji medijsko-perzijski zakon po kojem se svaka zabrana i zapovijed, koju je kralj izdao, ne mijenja!«
17 Tada dade kralj zapovijed. I dovedoše Daniela, i baciše ga u lavlju jamu. Kralj još reče Danielu: »Tvoj Bog, kojemu tako postojano služiš, neka te izbavi!« 18 Tada donesoše kamen i staviše ga na otvor jame. Kralj ga zapečati svojim prstenom i prstenima svojih velikaša, da se ne može ništa poduzeti Danielu u prilog.
19 Potom se kralj povuče u svoju palaču i provede noć u postu, i ne dopusti da mu se unesu jela. Ipak ga ostavi san. 20 Rano ujutro, čim se razdanilo, ustade kralj i ode brže k lavljoj jami. 21 Kad se približi jami, pozove Daniela žalosnim glasom. Kralj reče Danielu: »Daniele, slugo živoga Boga, je li te tvoj Bog, kojemu tako postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?« 22 Daniel odgovori kralju: »Kralju, da si živ dovijeka! 23 Moj je Bog poslao svog anđela. On je zatvorio čeljust lavovima. Oni mi nisu ništa naudili, jer sam pred njim (Bogom) nedužan. I protiv tebe, kralju, nisam učinio nikakve nepravde.«
Moj je Bog poslao svog anđela. On je zatvorio čeljust lavovima.
Daniel 6:23
KADA su Taher i njegova žena Donya uzvjerovali u Isusa, znali su da će možda biti progonjeni u svojoj domovini. Doista, jednoga dana Taheru su stavili povez na oči, lisice na ruke, zatvorili ga i optužili za otpadništvo. Prije suđenja, on i Donya dogovorili su se da neće izdati Isusa.
Začudilo ga je ono što se dogodilo na izricanju presude. Sudac je rekao: »Ne znam zašto, ali želim te izvaditi iz usta kita i lava.« Taher je »znao da Bog djeluje«; naime nije mogao drukčije objasniti sučevo pozivanje na dva događaja iz Biblije (Jona 2, Daniel 6). Taher je pušten iz zatvora.
Njegovo čudesno oslobođenje podsjeća na Danielov uspješan život. Kao jedan od tri »vrhovna predstojnika«, trebao je biti unaprijeđen, zbog čega su ostali bili ljubomorni (r. 3-5). Smišljajući njegovu propast, uvjerili su kralja Darija da donese zakon protiv onih koji se mole nekome drugome osim kralju – na što se Daniel oglušio. Kralj Darije nije imao drugog izbora nego baciti ga lavovima (r. 16). Ali Bog je »izbavio Daniela« od smrti (r. 28), kao što je spasio i Tahera iznenađujućom oslobađajućom presudom suca.
Kada se suočimo s progonstvom, možemo produbiti svoju vjeru jer znamo da Bog ima rješenje koje ne možemo ni zamisliti. On je s nama u svim bitkama s kojima se suočavamo.
– Amy Boucher Pye
Bože, pomogni nam vjerovati u čuda koja ti činiš.