Otpornost za danas

Pročitajte: Druga poslanica Korinćanima 4:7-18
7 Međutim, to blago imamo u zemljanim posudama da ova silna moć bude od Boga, a ne od nas. 8 U svemu smo pritisnuti nevoljama, ali nismo skršeni; zbunjeni smo, ali ne očajavamo; 9 progone nas, ali mi nismo zapostavljeni; obaraju nas, ali mi ne padamo. 10 Uvijek nosimo Isusovo umiranje na svom tijelu da se očituje i Isusov život na našemu tijelu. 11 Doista, mi se uvijek predajemo na smrt da se i život Isusov očituje na našem smrtnome tijelu. 12 Dakle, smrt djeluje u nama, a život u vama. 13 Pismo kaže: »Vjerovao sam, zato sam govorio.« Zato i mi, imajući isti duh vjere, vjerujemo pa govorimo. 14 Znamo da će onaj koji je uskrisio Gospodina Isusa i nas s Isusom uskrisiti i postaviti s vama. 15 Doista, sve je zbog vas da milost, umnožena zahvalom mnogih, služi na što veću Božju slavu.
16 Zato ne malakšemo, nego ako se naš izvanjski čovjek i raspada, ipak se naš unutrašnji obnavlja iz dan u dan. 17 Jer naša sadašnja laka nevolja donosi nam obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje. 18 Mi ne gledamo na ovo što se vidi, nego na ono što se ne vidi, jer je ovo što se vidi prolazno, a ono što se ne vidi vječno.

Uvijek nosimo Isusovo umiranje na svom tijelu da se očituje i Isusov život na našemu tijelu.

2 Korinćanima 4:10

U svojoj knjizi Tortured for Christ (Mučen za Krista) Richard Wurmbrand opisao je četrnaest godina svoga života u zatvoru u Rumunjskoj jer je govorio o Isusu. »Tko god bi bio uhvaćen (propovijedajući drugim zatvorenicima), dobio je žestoke batine. Neki od nas odlučili su platiti cijenu…«

Možda nećemo doživjeti mučenje, ali naša kultura nema baš uvijek poštovanja prema onome u što vjerujemo. Možemo biti ignorirani, ismijavani i odbačeni – čak i od voljenih. Potrebna nam je Richardova ustrajnost da bismo nastavili.

Stoljećima prije Pavao je objasnio zašto je izdržao poteškoće i progonstvo (r. 8,9): »… da se očituje i Isusov život na našemu tijelu« (r. 10). Pavlova bliskost s Isusom nikada se nije mogla narušiti; njegova prisutnost dala je hrabrost potrebnu Pavlu da nastavi propovijedati, što je bilo uzrokom da milost, »umnožena zahvalom mnogih, služi na što veću Božju slavu« (r. 15). Unatoč kušnjama, Pavao je znao da se iznutra »obnavlja iz dana u dan« (r. 16).

Kao i Pavlu, vlasti su Wurmbrandu pokušale oduzeti sve. »Ali nisu mi mogli uzeti mog Isusa,« rekao je. Gospodin je razlog zašto »ne malakšemo« (r. 16) čak i kada se suočavamo s nevoljama zbog služenja njemu. On nas vodi i daje »obilnu vječnu slavu koja sve nadvisuje« (r. 17).

– Chris Wale

Isuse, pomogni nam da ljudi vide da živiš u nama.