Osvježavajuće oaze
ne zaustavlja se na putu grješnika,
ne sjeda u zbor opakih,
2 on uživa u Zakonu Gospodnjem,
o Zakonu njegovu razmišlja dan i noć.
3 On je kao drvo posađeno uz vode potoka,
što rađa plod u pravo doba,
na kojem ne vene lišće.
Što poduzme, to i uspije.
4 Nisu takvi bezbožnici;
oni su k’o pljeva koju raznosi vjetar.
5 Zato se opaki ne mogu održati na sudu,
ni grješnici u koru pravednika
6 jer Gospod čuva put pravednih,
a put bezbožnih završava u propasti.
Blago čovjeku koji… o Zakonu njegovu razmišlja dan i noć.
Psalam 1:1,2
KAD su Andrew i njegova obitelj otputovali na safari u Keniju, mogli su promatrati razne životinje kako često dolaze na malo jezero usred negostoljubiva krajolika. Žirafe, gnuovi, nilski konji i ptice močvarice išle su do okrepljujućeg izvora vode. Dok je Andrew promatrao kako dolaze i odlaze, pomislio je da je Biblija »poput božanskog pojilišta« – ne samo da je izvor uputa i mudrosti nego i osvježavajuća oaza u kojoj ljudi iz svih društvenih slojeva mogu utažiti svoju žeđ.
Njegovo razmišljanje podsjeća na psalmista koji kaže: »Blago čovjeku koji… živa u zakonu Gospodnjem«, izraz koji se koristi u Starom zavjetu kada je riječ o Božjim uputama i zapovijedima. Onaj koji razmišljaju o Svetome pismu je kao »drvo posađeno uz vode potoka, što rađa plod u pravo doba« (r. 3). Baš kao što korijenje stabala seže duboko u tlo kako bi pronašlo izvor osvježenja, ljudi koji istinski vjeruju u Boga i vole ga, duboko će se ukorijeniti u Svetom pismu i ondje pronaći snagu koja im je potrebna.
Prepustimo li se Božjoj mudrosti, naši će temelji biti uzidani u njega; nećemo biti »kao pljeva koju raznosi vjetar« (r. 4). Kada razmišljamo o onome što nam je Bog dao u Bibliji, dobivamo hranu zahvaljujući kojoj donosimo plod koji traje.
– Amy Boucher Pye
Ljubljeni Bože, dao si nam dar svoje riječi u Bibliji. Pomogni nam da ju čuvamo sa zahvalnošću i divljenjem.