Sedmi dan Bog je završio svoje djelo što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega…

Postanak 2:2

MOJA prijateljica Susy i ja bile smo na plaži. Sjedile smo na stijeni i gledale morsku pjenu kako leti uvis poput vodoskoka. Promatrajući nadolazeće valove kako se jedan za drugim razbijaju o stijene, Susy je izjavila: »Volim ocean. Stalno se kreće tako da se ja ne moram!«

Nije li zanimljivo kako neki imaju osjećaj da im treba ‘dopuštenje’ kako bi prestali raditi i odmorili se? E, baš to nam nudi naš dobri Bog! Šest dana Bog je stvarao Zemlju: razdvojio je svjetlost od tame, kopno od mora, stvorio je biljke, životinje i ljude. Zatim se sedmoga dana Bog odmarao (1:31 – 2:2). U Deset zapovijedi Bog je postavio pravila za zdrav život kojim ga veličamo (Izlazak 20:3-17), uključujući zapovijed da njemu u čast svetkujemo subotu, dan odmora (r. 8-10). U Novom zavjetu vidimo Isusa kako liječi »sve bolesnike i opsjednute« u Kafarnaumu (Marko 1:29-34), a zatim se rano sljedećeg jutra povlači na osamu na molitvu (r. 35). Naš Bog je i radio i odmarao se.

Okruženi smo ritmičkim izmjenjivanjem rada i odmora. Proljetna sadnja donosi rast ljeti, berbu u jesen i mirovanje zimi. Jutro, podne, poslijepodne, večer, noć. Bog je propisao i rad i odmor, dopustio nam je da činimo oboje.

– Elisa Morgan

Bože, hvala ti što i radom i odmorom proslavljamo tebe.