Unutar Božjeg dosega

Pročitajte: Psalam 139:1-12
1 Gospode, ti me proničeš i poznaješ.

2 Ti znaš kad sjednem i ustanem;
izdaleka ti poznaješ misao moju.
3 Moje hodanje i počivanje ti odmjeravaš,
svi moji putovi tebi su znani.

4 Još mi ni riječ na jeziku nije došla,
a ti je, Gospode, već poznaješ.
5 Straga i sprijeda ti me okružuješ
i stavljaš na mene svoju ruku.
6 Odveć je čudesno to znanje za mene,
preveć visoko da bih ga shvatio.

7 Kamo da odem od duha tvojega?
Kamo da od tvog lica pobjegnem?
8 Ako na nebo uziđem, ti si tamo;
ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si.

9 Ako uzmem krila zore
i nastanim se moru na kraj,
10 i ondje bi me ruka tvoja pratila,
i tvoja desnica bi me prihvatila.
11 I ako kažem: »Jest, nek me tmina zastre,
nek svjetlo oko mene noć postane«,
12 ali ni tmina tebi nije tamna,
noć je svijetla kao dan,
tmina je za tebe kao svjetlo.

Kamo da odem od duha tvojega? Kamo da od tvog lica pobjegnem?

Psalam 139:7

NAKON što me policajac pretražio, ušla sam u zatvor, upisala se u knjigu posjetitelja i sjela u prepuno predvorje. Tiho sam molila, gledajući odrasle kako se vrpolje i uzdišu, dok su se mala djeca žalila na čekanje. Prošlo je više od sat vremena, a onda je naoružani čuvar prozivao imena s popisa, uključujući i moje. Moju skupinu odveo je u jednu prostoriju i pokazao nam dodijeljene stolce. Kad je moj posinak sjeo u stolac s druge strane staklene pregrade i podigao telefonsku slušalicu, preplavila me duboka bespomoćnost. I dok sam plakala, Bog me uvjeravao da je moj posinak još uvijek unutar njegova dosega.

U Psalmu 139. David kaže Bogu: »Gospode, ti me proničeš i poznaješ… svi moji putovi tebi su znani« (r. 1-3). Proglasio je Boga Sveznajućim i štovao ga zbog očinske brige i zaštite (r. 5). Preplavljen golemošću Božjeg znanja i snagom njegova dodira, David postavlja dva retorička pitanja: »Kamo da idem od duha tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem?« (r. 7, K. S.)

Kada mi ili naši voljeni zapnemo u situacijama kada osjećamo beznadnost i bespomoćnost, Božja ruka ostaje snažna i postojana. Čak i kada vjerujemo da smo predaleko odlutali da bi nam oprostio, uvijek smo unutar njegova dosega.

– Xochitl Dixon

Oče, hvala ti što si uvijek voljan bdjeti nad nama.