Godišnja doba

Pročitajte: Propovjednik 3:1-14
1 Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom. 2 Ima vrijeme kad se rađa, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se čupa posađeno; 3 vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se obara, i vrijeme kad se gradi; 4 vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme igranja; 5 vrijeme kad se baca kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se rastaje; 6 vrijeme kad se traži, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se čuva, i vrijeme kad se razbacuje; 7 vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se šiva; vrijeme kad se šuti, i vrijeme kad se govori; 8 vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme rata, i vrijeme mira.
9 Što koristi dakle čovjeku koji se trudi sva njegova muka? 10 Vidjeh nevolju koju Bog naprti ljudima, da se muče oko nje. 11 On čini sve lijepo u svoje vrijeme. I svijet je on predao njihovu istražujućem duhu, ali tako da ne može čovjek djelo što ga stvori Bog dokučiti od početka do svršetka. 12 Spoznadoh: Ništa bolje nema za njih nego da se vesele i uživaju u životu. 13 A i da čovjek jede i pije, i uživa život uza svu svoju muku, dar je to Božji. 14 Spoznadoh: Sve što stvori Bog, traje vječno. Ne može se tomu ništa dodati, ništa od toga oduzeti. Bog je to uredio da bi ga se čovjek bojao

Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom.

Propovjednik 3:1

NEDAVNO sam naišao na korisnu riječ: prezimiti. Baš kao što je zima vrijeme usporavanja u prirodnom svijetu, autorica Katherine May rabi ovu riječ kako bi opisala našu potrebu za odmorom i oporavkom tijekom životnih ‘hladnih’ razdoblja. Smatrao sam da je analogija korisna nakon što sam izgubio oca koji je umro od karcinoma. Njegovo stanje mjesecima mi je oduzimalo snagu. Ogorčen zbog tog prisilnog usporavanja, borio sam se protiv svoje ‘zime’, moleći se da se vrati život ljeta. No trebao sam mnogo toga naučiti.

Propovjednik kaže da postoji vrijeme za sve – »… vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog… Vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme plesanja« (r. 1-4, K. S.). Godinama sam čitao te riječi, ali sam ih počeo shvaćati tek u svojoj ‘zimi’. Svako razdoblju u životu je ograničeno i proći će. Iako ne možemo shvatiti, Bog čini »sve lijepo u svoje vrijeme« (r. 11). Moje vrijeme žalosti nije bilo gotovo. Baš kao što se biljke i životinje ne bore protiv zime, i ja sam trebao prezimiti odmoriti se i obnoviti.

»Gospode,« molio se moj prijatelj, »učini svoje dobro djelo u Sheridanu tijekom ovog teškog razdoblja.« Bila je to bolja molitva od moje. U Božjim rukama svako vrijeme ima svoju svrhu. Podložimo se njegovu obnoviteljskom djelu.

– Sheridan Voysey

Bože, hvala ti za sva ‘godišnja doba’ u našem životu.