Prava pobožnost

Pročitajte: Jakovljeva poslanica 1:19-27
19 Znajte, ljubljena braćo moja: neka bude svaki čovjek brz u slušanju, a spor u govorenju i spor u srdžbi. 20 Jer čovječja srdžba ne čini Božje pravde. 21 Zato, odbacivši svaku nečistoću i ostatak zloće, u krotkosti primite usađenu riječ koja može spasiti vaše duše! 22 Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, varajući sami sebe! 23 Jer ako tko sluša riječ, a ne vrši je, on je kao čovjek koji gleda naravno svoje lice u ogledalu. 24 On se je ogledao pa otišao i odmah je zaboravio kakav je. 25 Ali tko se ogleda u savršenom zakonu slobode i ostane u njemu, i ne biva zaboravni slušatelj, nego djelotvorni vršitelj, taj će biti blažen u svojemu djelovanju. 26 Ako li tko misli da je pobožan, a ne zauzdava svoga jezika, nego vara svoje srce, njegova je pobožnost isprazna. 27 Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: pomagati sirotama i udovicama u njihovoj nevolji i držati sebe neokaljanima od svijeta.

Pobožnost čista i neokaljana pred Bogom i Ocem jest ova: pomagati sirotama i udovicama u njihovoj nevolji…

Jakovljeva 1:27

TIJEKOM jednih ljetnih praznika kolega s fakulteta neočekivano je umro. Vidjela sam ga prije nekoliko dana i izgledao je sasvim dobro. Moji kolege i ja bili smo mladi i smatrali smo da smo na vrhuncu života.

Ali ono čega se najviše sjećam u vezi sa smrću svog kolege bilo je svjedočenje kako moji prijatelji žive ono što apostol Jakov naziva »neokaljano bogoslužje« (r. 27, K. S. ). Nekoliko muškaraca postali su poput braće sestri pokojnika. Bili su na njezinom vjenčanju i otputovali na vjenčanje njezina djeteta godinama nakon bratove smrti. Jedan joj je čak darovao telefon kako bi ga mogla nazvati kad god je trebala.

Prava je vjera, prema Jakovu, »pohađati sirote i udovice u njihovoj nevolji« (r. 27, K. S.). Iako sestra mog kolege nije bila siroče u doslovnom smislu, više nije imala brata. Njezina nova ‘braća’ popunila su tu prazninu.

I to je ono što svi mi koji želimo živjeti pravi i čisti život u Isusu možemo činiti – biti »vršitelji riječi« (r. 22), uključujući brigu za one u potrebi (2:14-17). Naša nas vjera u njega potiče da se brinemo o ranjivima dok se čuvamo od negativnih utjecaja svijeta, uz njegovu pomoć. Uostalom, to je prava pobožnost koju Bog prihvaća.

– Katara Patton

Nebeski Oče, otvori nam oči da vidimo gdje možemo pomoći najranjivijima, dok nas ti vodiš.