A Isus dozva k sebi djecu i reče: »Pustite djecu, neka dolaze k meni.«

Luka 18:16

DOK je naša posvojena baka ležala u bolničkom krevetu nakon nekoliko moždanih udara, liječnici nisu bili sigurni koliko je oštećenje mozga pretrpjela. Morali su pričekati da se malo oporavi kako bi to provjerili. Govorila je vrlo malo, a i većina riječi bila je teško razumljiva. Ali kad me osamdesetšestogodišnja žena – koja je dvanaest godina čuvala moju kćer – ugledala, otvorila je svoja suha usta i upitala: »Kako je Kayla?« Prve riječi koje mi je uputila bile su o mom djetetu koje je voljela tako otvoreno i potpuno.

Isus je također volio djecu i stavljao ih je na istaknuto mjesto iako su to njegovi učenici osuđivali. Neki su roditelji tražili Krista i donosili mu svoju djecu. On bi ih blagoslovio tako što bi ih dotaknuo (r. 15). Ali nisu svi bili sretni što on blagoslivlja malene. Učenici su prekorili roditelje i rekli im da prestanu gnjaviti Isusa. No on ih je prekinuo i rekao: »Pustite dječicu da dođu k meni…« (r. 16, K. S.). Rekao je da su oni primjer kako bismo trebali primiti Božje kraljevstvo – s jednostavnim pouzdanjem, povjerenjem i iskrenošću.

Mala djeca rijetko imaju skriveni plan. Njima je ‘što na umu to na drumu’. I dok nam naš nebeski Otac pomaže da ponovno steknemo djetinje povjerenje, neka bi naša vjera i ovisnost o njemu bili otvoreni poput dječjih.

– Katara Patton

Oče, želimo biti iskreni i prostodušni poput djece.