Ja tebe ne zaboravljam!

Izaija 49:15

KAO dijete skupljala sam poštanske marke. Kad je moj angkong (znači djed na fukingškom) čuo za moj hobi, počeo je svakoga dana sakupljati marke sa svih službenih pošiljki u svome uredu. Kad god bih posjetila baku i djeda, dao bi mi omotnicu punu različitih lijepih maraka. »Iako sam uvijek zauzet poslom«, rekao mi je jednom, »neću te zaboraviti.«

Angkong nije bio sklon iskazivanju ljubavi, ali duboko sam osjećala njegovu ljubav. Na beskrajno dublji način Bog je pokazao svoju ljubav prema Izraelu kada je izjavio: »… tebe ja zaboraviti neću« (r. 15, K. S.) Dok je patio u Babilonu zbog idolopoklonstva i neposluha u prošlosti, njegov je narod jadikovao: »Ostavio me Gospodin!« (r. 14) Ali Božja ljubav prema njegovu narodu nije se promijenila. Obećao im je oprost i obnovu (r. 8-13).

»Gle, na svoje sam te ruke zapisao«, rekao je Bog Izraelu, kao što govori i nama danas (r. 16). Dok razmišljam o njegovim riječima ohrabrenja, to me podsjeća na Isusove ruke s ožiljcima od čavala – raširene u ljubavi za nas i za naše spasenje (Ivan 20:24-27). Poput maraka mog djeda i njegovih nježnih riječi, Bog pruža svoju ruku koja oprašta kao vječni znak svoje ljubavi. Zahvalimo mu za njegovu ljubav – nepromjenjivu ljubav. On nas nikada neće zaboraviti.

– Karen Huang

Oče, hvala ti za tvoju postojanu ljubav i što si uvijek s nama.