Smirio sam se doista i upokojio dušu svoju.

Psalam 131:2

ODLOŽIO sam mobitel, umoran od neprestanog bombardiranja slikama, idejama i obavijestima koje su pristizale na mali zaslon. Zatim sam ga podigao i ponovno uključio. Zašto?

U knjizi The Shallows (Plićine) iz 2013. godine Nicholas Carr opisuje kako je internet oblikovao naš odnos s tišinom: »Čini se da mi internet oduzima sposobnost koncentracije i razmišljanja. Bez obzira na to jesam li na internetu ili ne, moj um očekuje informacije na način na koji to čini internet: u brzom toku čestica. Nekoć sam ronio u moru riječi. Sad jurim po njegovoj površini kao tip na skuteru.

Živjeti na mentalnom ‘skuteru’ ne zvuči zdravo. Ali kako da počnemo usporavati i duboko zaronimo u mirne duhovne vode?

U Psalmu 131. David piše: »Smirio sam se doista…« (r. 2). Davidove riječi podsjećaju me da imam odgovornost. Promjena navika počinje mojim izborom da budem miran – čak i ako tu odluku moram donositi iznova i iznova. No iako polako, doživljavamo Božju dobrotu i ona nas ispunjava. Poput malog djeteta, odmaramo se u zadovoljstvu, sjećajući se da on jedini nudi nadu (r. 3) – zadovoljstvo duše koje nijedna aplikacija za pametni telefon ne može doseći i nijedna društvena mreža ne može pružiti.

– Adam R. Holz

Ne trošimo vrijeme na ono što ne zadovoljava dušu.