Kako nam Bog pomaže

Pročitajte: Ezekiel 1:22-28
22 Nad glavama bića moglo se vidjeti neku vrstu nebeskoga svoda iz divna kristala, što se prostirao gore nad njihovim glavama. 23 Pod nebeskim svodom bila su njihova krila pružena, jedna prema drugima, dva od svakoga; dva druga, što su ih imala, prekrivala su njihova tijela. 24 Čuo sam huku njihovih krila što je bila kao huka mnogih voda, kao grmljavina Svemogućega. Kad bi išla, bila je huka glasna kao graja u taboru. 25 Kad bi stala, spustila bi se mirno njihova krila. I zaori glas iznad nebeskoga svoda, što je bio nad njihovim glavama. Kad bi stala, spustila bi se mirno njihova krila. 26 Iznad nebeskoga svoda, što se nalazio nad njihovim glavama, bilo je nešto što je izgledalo kao safir-kamen i kao prijestolje. Na njemu gore, što je bilo kao prijestolje, bila je prilika koja je izgledala kao čovjek. 27 Vidjeh nešto kao sjajnu kovinu, nešto što se činilo kao oganj naokolo. Od bedara gore i od bedara dolje vidjeh kao oganj i svjetlost oko njega. 28 Kao izgled duge kad se pojavi u dane dažda, tako je bio izgled svjetlosti oko njega. To je bio izgled prikazanja Gospodnje slave. Ja je vidjeh i padoh ničice na svoje lice. Tada sam čuo glas nekoga koji je govorio.

I zaori glas iznad nebeskoga svoda, što je bio nad njihovim glavama.

Ezekiel 1:25

GOTOVO nitko ne smatra leptire glasnim stvorenjima: uostalom, lepet krila jednog leptira monarha praktički je nečujan. Ali u meksičkoj prašumi, gdje mnogi od njih započinju svoj kratki život, zajedničko mahanje krilima iznenađujuće je glasno. Kad milijuni monarha mašu krilima u isto vrijeme, to je nalik huku snažnog vodopada.

Tako su opisana i četiri vrlo različita krilata stvorenja koja se pojavljuju u Ezekielovoj viziji. Iako ih je manje od spomenutih leptira, on uspoređuje zvuk mahanje njihovih krila s hukom »mnogih voda« (r. 24). Kad su stvorenja stala mirno i spustila krila, Ezekiel je čuo Božji glas koji ga je pozvao: »Navješćuj im (Izraelu) moje riječi…« (2:7).

Ezekiel je, kao i drugi starozavjetni proroci, imao zadaću govoriti istinu Božjem narodu. Danas Bog traži od svih nas da govorimo o dobru koje je učinio u našem životu svima koje dovodi na naš put (1 Petrova 3:15). Ponekad ćemo morati govoriti glasno poput vodopada. Drugom će zgodom naš poziv biti nalik šapatu, kao kad uočimo neizgovorene potrebe. Bilo da je poziv da naviještamo Božju ljubav glasan kao milijun leptira ili tih kao samo jedan, moramo slušati, kao što je Ezekiel činio, ušima ugođenim tako da čujemo što Bog želi da kažemo.

– Kirsten Holmberg

Hvala ti, oče, što si nas pozvao da govorimo o tebi.