Poznavati i voljeti druge
15. prosinca
2 Korinćanima 2:4
by Duhovna stvarnost · Published · Updated
Tada se učenici obradovaše što vide Gospodina.
Ivan 20:20
BILA je rana zime 1941. Nedjeljno bogoštovlje upravo je završilo. Dok je njihov otac još nakratko ostao u crkvi, moj tata i njegova braća i sestre krenuli su pješice kući. Kad se njihov otac popeo uz snježno brdo do seoske kuće, plakao je. Upravo je saznao da će njegovi sinovi – uključujući i mog tatu – ići u rat. Tata je cijeli život pamtio taj trenutak do najsitnijih detalja.
Istraživači takve događaje nazivaju »bljeskava sjećanja« – trenucima koji su se duboko urezali u naše umove. Prisjetite se trenutka u vlastitu životu ili dana kada ste izgubili nekoga bliskog ili svoga najradosnijeg iskustva.
Zamislite »bljeskava sjećanja« Isusovih učenika. Svjedočili su čudu za čudom, a onda se dogodila katastrofa. Sin Božji je uhićen i raspet. Zatim uskrsnuće! Marija Magdalena je požurila reći učenicima: »Vidjela sam Gospodina…« (r. 18). Ipak, učenici su se u strahu sakrili. Nisu vjerovali vijestima (Luka 24:11), a onda »dođe Isus i stade na sredinu« (Ivan 20:19). »I učenici se obradovaše kad vidješe Gospodina« (r. 20, K. S.).
Ivan je zabilježio neke od tih trenutaka, govoreći: »A ova su zapisana da vjerujete da je Isus Mesija, Sin Božji, i da vjerujući imate život u njegovo ime« (r. 31). Bljeskava sjećanja od vječnog značenja.
– Tim Gustafson
Oče, hvala ti za najveći događaj u povijesti čovječanstva – uskrsnuću tvojega Sina.
15. prosinca
14. prosinca
12. prosinca
11. prosinca
