Dok se na svaki način propovijeda Krist, bilo himbeno bilo iskreno, ja se tome radujem, a i radovat ću se.

Filipljanima 1:18

NANCYNO liječenje raka ostavilo je bolne rane u ustima i grlu, toliko teške da nije mogla progutati ni zalogaj kruha. Danima je morala piti samo mlijeko kako bi barem malo utažila glad. Sve je bilo bolno i iscrpljujuće. A ipak, nešto joj je uvijek izmamilo osmijeh – njezina ljubav prema Isusu i njezinim unucima. Svaki tjedan proveden s njima pomagao joj je da ne ostane zarobljena u vlastitoj patnji. »Da nije bilo dječaka, ne znam bih li izdržala«, rekla je tiho.

Apostol Pavao znao je što znači pronaći radost usred teških okolnosti. Njegova radost nije dolazila iz lagodnog života, nego od Isusa i duboke povezanosti s njim. Unatoč tome što je bio u zatvoru (r. 13), nalazio je snagu i hrabrio druge. Govorio je o radosti koja se rađa kada zajedno dijelimo radosnu vijesti o Isusu i o miru koji dolazi iz spoznaje što nas čeka nakon smrti (r. 3-5,18,20). Upravo mu je to pouzdanje omogućilo da kaže: »Doista, meni je život Krist, a smrt dobitak« (r. 21).

Pavao se mogao radovati jer je Isus bio njegov život. Njegov osjećaj ispunjenosti i sigurnosti nije se temeljio ni na onome što je imao ili kroz što je prolazio, nego na spoznaji da pripada Kristu. Zato je, pišući u najtežim okolnostima, mogao poručiti: »Radujte se svagda u Gospodinu; opet velim: radujte se!« (4:4) – Leslie Koh

Držimo pogled uprt u Isusa. On donosi istinsku radost.