Božja slava i veličanstvo

Pročitajte: Izaija 14:12-15
12 Kako pade s neba,
sjajna zvijezdo Danice!
Kako si razmrskan na zemlji,
pobjeditelju naroda!
13 Mislio si u sebi:
Penjem se na nebo,
iznad Božjih zvijezda
podižem svoje prijestolje;
na gori skupštine bogova
naseljavam se na krajnjem sjeveru.
14 Uzlazim u visine nad oblake,
hoću biti jednak Višnjemu!
15 Ali si oboren u podzemni svijet,
u najdonji jaz.

Mislio si u sebi: Penjem se na nebo… Ali si oboren u podzemni svijet.

Izaija 14:13,15

STROP londonske dvorane za bankete uistinu je veličanstven. Oslikao ga je Sir Peter Paul Rubens između 1629. i 1634. godine, a naručio ga je kralj Karlo I. u čast vladavine svoje obitelji. Na jednoj slici božica Minerva slavi postignuća Karlova oca, kralja Jakova I. Na drugoj je Jakov prikazan kako na krilima orla odlazi u nebo. Dok su gosti na gozbama podizali pogled prema stropu, poruka je bila jasna: kraljevi poput Karla i njegova oca gotovo su božanska bića.

U vrijeme proroka Izaije, babilonski kralj imao je slično mišljenje o sebi. Bio je vladar koji je žudio uspeti se »na nebo« i sjediti »na gori skupštine bogova« (r. 13). Umjesto toga, Izaija je prorekao njegov pad (r. 3,4): bit će »oboren u podzemni svijet« (r. 15), čak »ubačen bez groba« (r. 18,19) po kojemu bi ga se pamtilo. Sličnu je sudbinu doživio i Karlo I. U ironičnom obratu, prije nego što je 1649. pogubljen, proveden je ispod samog stropa koji je prikazivao njegovu navodnu božanskost, a zatim je smaknut ispred same dvorane za bankete.

Žalosna je činjenica koja se neprestano ponavlja kroz povijest: moćnici koji sebi prisvajaju božansku slavu, jednog će dana otkriti da su obični ljudi. Samo je Jedan dostojan vladati s neba i sva »veličina, moć, slava, hvala i visost« pripadaju isključivo njemu (1 Ljetopisa 29:11).

– Sheridan Voysey

Blagoslovljen neka si, Gospodine Bože… dovijeka!