Pročitajte: Psalam 30:2-132 Slavit ću te, Gospode, jer si me izbavio
i nisi dao neprijateljima
da se raduju nada mnom!
3 Gospode, Bože moj,
k tebi povikah i ti si me ozdravio.
4 Gospode, iz Podzemlja izveo si moju dušu;
opet si me vratio životu da ne siđem u grob.
5 Pjevajte hvalu Gospodu, pobožnici njegovi,
zahvaljujte njegovu svetom imenu!
6 Jer samo za tren traje njegov gnjev,
a njegova milost cijelog života;
navečer dolazi plač,
a ujutro već vlada radost.
7 Pomislio sam u svojoj mirnoj sreći:
»Nikada se ne ću pokolebati!«
8 Ti si me, Gospode, pun milosti utvrdio u sreći,
a kada si sakrio svoje lice, već se smetoh.
9 Tada povikah k tebi, Gospode,
zatražih milosrđe Gospodina svojega.
10 »Što ti koristi moja krv
kad siđem u podzemni svijet?
Zar će te slaviti prah?
Zar će navijestiti tvoju vjernost?«
11 Gospode, čuj! Smiluj mi se!
Gospode, budi mi zaštitnik!
12 Obratio si moj plač u radost,
raskidao si moju žalosnu odjeću
i opasao me veseljem.
13 Zato ti pjevam slavu i ne šutim.
Gospode, Bože moj,
vječno ću ti zahvaljivati!
… navečer dolazi plač, a ujutro već vlada radost.
Psalam 30:6
ZVUK vode koja se slijevala u slapovima potvrdio mi je da sam stigla do Memorijalnih bazena 11. rujna u New Yorku, mjesta koje sam dugo izbjegavala posjetiti, zbog straha da će me preplaviti tuga i bol zbog onoga što se tamo dogodilo toga tragičnog dana 2001. godine. Polako sam hodala oko dva velika bazena na mjestu gdje su nekoć stajala dva tornja – Blizanci. Duboko me dirnuo prizor imena poginulih uklesanih u kamene rubove bazena. Uz neka imena bile su ruže koje su ondje ostavili njihovi najmiliji.
Onoga jutra 11. rujna bila sam u New Yorku, ali srećom ne blizu Svjetskoga trgovačkog centra. Ipak, kao netko tko je odrastao nedaleko od toga mjesta, tragedija me pogodila vrlo osobno. Napokon sam posjetila Ground Zero. Nisu me obuzeli ni tuga ni strah. Osjećala sam spokoj dok sam ondje stajala i prisjećala se Božje milosti koja me nosila. Taj je mir bio dar Božji, jer on zna kako utješiti čovjeka.
Dok čitamo psalme, vidimo da je i David proživljavao tugu, strah i žalost, ali i Božju utjehu. U Psalmu 30. piše: »Gospode, Bože moj, k tebi povikah i ti si me ozdravio« (r. 3). »… navečer dolazi plač, a ujutro već vlada radost« (r. 6). »Obratio si moj plač u radost, raskidao si moju žalosnu odjeću« (r. 12).
Okrenimo se Bogu svake utjehe, koji je blizu onima slomljena srca, i zahvalimo mu kao što je to učinio David: »Gospode, Bože moj, vječno ću ti zahvaljivati!« (r. 13)
– Nancy Gavilanes
Dragi Bože, hvala ti za tvoju utjehu koja nadilazi razum.
