Poučit ću te, pokazat ću ti put kojim da ideš; savjetovat ću te, upravit ću na te svoj pogled.

Psalam 32:8

MOJA supruga Sue i ja upravo smo završili osam kilometara dugo hodanje preko mosta Mackinac, koji povezuje dva poluotoka nedaleko od mjesta gdje živimo. Sjeli smo na klupu u parku da se odmorimo. Pokraj nas sjeo je jedan muškarac, hvatajući dah nakon hodanja. Ubrzo su mu se pridružile supruga i odrasla kći. Saznali smo da je njihova obitelj – također kršćani – dugo patila zbog smrti tinejdžerice, baš kao i mi prije mnogo godina.

Razgovarali smo o tome kako nas je Bog nosio tijekom svih ovih godina, jačao i održavao našu vjeru. Bilo je nevjerojatno da smo među svim ljudima koji su toga dana hodali mostom susreli obitelj koja je razumjela naša srca.

Dvije obitelji sa sličnim pričama susrele su se u mnoštvu ljudi. To me podsjeća na ono što je Bog rekao kralju Davidu u Psalmu 32. Nakon što je David izrazio svoju zahvalnost Bogu za zaštitu i izbavljenje, primio je ovu ohrabrujuću poruku: »Učit ću te, put ti kazat kojim ti je ići, svjetovat ću te, oko će moje bdjeti nad tobom« (r. 8, K. S.).

Bog bdije nad svojom djecom i povezuje ih jer trebaju jedni druge. To je još jedan pokazatelj da »tko se uzda u Gospoda njega okruži ljubav« (r. 10).

– Dave Branon

Dragi Bože, hvala ti što si stvaran i što uvijek bdiješ nad nama.