Ne malakšemo
23. studenoga
Zato ne malakšemo, jer imamo ovu službu zbog milosrđa koje nam je iskazano.
2 Korinćanima 4:1
2 Korinćanima 4:1
Pravo »vrijeme«
Pročitajte: Propovjednik 3:1-14
1 Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom. 2 Ima vrijeme kad se rađa, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se čupa posađeno; 3 vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se obara, i vrijeme kad se gradi; 4 vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme igranja; 5 vrijeme kad se baca kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se rastaje; 6 vrijeme kad se traži, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se čuva, i vrijeme kad se razbacuje; 7 vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se šiva; vrijeme kad se šuti, i vrijeme kad se govori; 8 vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme rata, i vrijeme mira.
9 Što koristi dakle čovjeku koji se trudi sva njegova muka? 10 Vidjeh nevolju koju Bog naprti ljudima, da se muče oko nje. 11 On čini sve lijepo u svoje vrijeme. I svijet je on predao njihovu istražujućem duhu, ali tako da ne može čovjek djelo što ga stvori Bog dokučiti od početka do svršetka. 12 Spoznadoh: Ništa bolje nema za njih nego da se vesele i uživaju u životu. 13 A i da čovjek jede i pije, i uživa život uza svu svoju muku, dar je to Božji. 14 Spoznadoh: Sve što stvori Bog, traje vječno. Ne može se tomu ništa dodati, ništa od toga oduzeti. Bog je to uredio da bi ga se čovjek bojao.
9 Što koristi dakle čovjeku koji se trudi sva njegova muka? 10 Vidjeh nevolju koju Bog naprti ljudima, da se muče oko nje. 11 On čini sve lijepo u svoje vrijeme. I svijet je on predao njihovu istražujućem duhu, ali tako da ne može čovjek djelo što ga stvori Bog dokučiti od početka do svršetka. 12 Spoznadoh: Ništa bolje nema za njih nego da se vesele i uživaju u životu. 13 A i da čovjek jede i pije, i uživa život uza svu svoju muku, dar je to Božji. 14 Spoznadoh: Sve što stvori Bog, traje vječno. Ne može se tomu ništa dodati, ništa od toga oduzeti. Bog je to uredio da bi ga se čovjek bojao.
On čini sve lijepo u svoje vrijeme.
Propovjednik 3:11
JUČER sam kupila zrakoplovnu kartu za svoje prvorođeno dijete. Odlazi na fakultet. Iznenađena sam što tipkovnica mojeg računala još uvijek radi, s obzirom na suze koje su kapale po njoj dok sam tražila odgovarajući let. Toliko sam uživala u tih osamnaest godina svakodnevnoga zajedničkog života s njom da sam tužna što odlazi. No ne želim joj uskratiti priliku koja joj se pruža samo zato što će mi nedostajati. Na ovom raskrižju njezina života vrijeme je da krene na novo putovanje, otkrije odrastanje i istraži drugi dio zemlje.
Kako se vrijeme moga roditeljstva bliži kraju, drugo započinje. Ono će mi nesumnjivo donijeti nove izazove i užitke. Salomon, treći izraelski kralj, napisao je da je Bog odredio da »sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom« (r. 1). Mi ljudi imamo vrlo malo kontrole nad događajima u svome životu – bilo da ih doživljavamo kao povoljne ili nepovoljne. Ali u svojoj svemoćnosti sve što Bog čini »prikladno je u svoje vrijeme« (r. 11, K. S.).
U vrijeme tuge možemo se pouzdati u to da će Bog u svoje vrijeme iz toga učiniti nešto dobro. Naše utjehe i radosti dođu i prođu, ali sve što Bog čini »traje vječno« (r. 14). Možda nam se neće svidjeti svako od tih »vremena« – neka će biti doista bolna – no On može u svako od njih donijeti nešto lijepo.
– Kirsten Holmberg
Bog može iz svakog »vremena« izvući nešto dobro.