Pročitajte: Nehemija 1
1 Riječi Nehemije, Hakalijina sina. Mjeseca kisleva, godine dvadesete dogodi se, kad sam bio u glavnom gradu Susi, 2 da Hanani, jedan od moje braće, dođe s nekim ljudima iz Judeje. Upitah ih za Judejce, za ostatak što je bio umakao ropstvu i za Jeruzalem. 3 Oni mi odgovoriše: »Oni što preostadoše od ropstva nalaze se tamo u zemlji u velikoj nevolji i sramoti. Jeruzalemski je zid razvaljen, a njegova su vrata spaljena.« 4 Kad sam čuo tu vijest, sjeo sam i plakao i tugovao čitave dane. Postio sam i molio se nebeskomu Bogu. 5 Molio sam se: »Ah, Gospodine, nebeski Bože, veliki, strašni Bože! Ti milostivo čuvaš savez onima koji te ljube i drže tvoje zapovijedi. 6 Daj da bude tvoje uho prignuto i da budu tvoje oči otvorene da čuješ molitvu svojega sluge koju sada danju i noću upravljam k tebi za Izraelove tvoje sluge! Priznajem grijehe Izraelove djece, što ih počiniše protiv tebe. I ja i moja očinska kuća sagriješismo. 7 Skrivismo ti i ne držasmo zapovijedi, uredbe i propise što si ih zapovjedio svojemu sluzi Mojsiju. 8 Ipak se spomeni obećanja što si ga dao svojemu sluzi Mojsiju kad si rekao: Ako budete griješili, ja ću vas razasuti među narode. 9 Ali ako se obratite k meni i stanete držati moje zapovijedi i provoditi ih u djelo, ja ću vas, pa bili razasuti i do nakraj neba, opet otamo sabrati i odvesti na mjesto koje sam izabrao da ondje nastanim svoje ime. 10 Jer oni su tvoje sluge i tvoj narod koji si iskupio svojom velikom silom i svojom jakom rukom. 11 Ah, Gospodine, neka bude tvoje uho prignuto molitvi tvog sluge i molitvi tvojih slugu, koji su voljni bojati se tvojega imena! Daj sada uspjeh svojemu sluzi! Učini da nađe milost kod ovoga čovjeka!« Bio sam, naime, peharnik kod kralja.
Gospodine, neka bude Tvoje uho prignuto molitvi Tvog sluge i molitvi Tvojih slugu.
Nehemija 1:11
CIJENIM neustrašiv duh svoje tete Gladys, čak i ako me taj duh ponekad zabrinjava. Izvor moje brige došao je u obliku vijesti koju je poslala elektroničkom poštom: »Jučer sam posjekla orah.«
Morate znati da moja teta, koja rukuje motornom pilom, ima sedamdeset i šest godina! Stablo je raslo iza njezine garaže. Kada je zaprijetila opasnost da korijenje probije beton, znala je da ga mora posjeći. No rekla nam je: »Uvijek se molim prije nego što se prihvatim takva posla.«
Nehemija koji je služio perzijskome kralju u vrijeme izgnanstva Izraelaca čuo je vijesti o situaciji u Jeruzalemu. Trebao je nešto učiniti. Oni koji su se vratili iz Jeruzalema izvijestili su ga: »Jeruzalemski je zid razvaljen, a njegova su vrata spaljena« (r. 3). Zbog srušenog zida bili su nezaštićeni. Nehemija se sažalio nad svojim narodom i želio im je pomoći. Ali najprije se pomolio, pogotovo zato što je novi kralj napisao pismo da se obustavi obnova Jeruzalema (pročitajte Ezra 4). Pomolio se za svoj narod (Nehemija 1:5-10), a zatim je zatražio Božju pomoć prije nego što je krenuo po kraljevo dopuštenje da se vrati u Jeruzalem (r. 11).
Je li molitva prva stvar koju učinite? To je uvijek najbolji način da se suočite s bilo kojom zadaćom ili nevoljom.
– Linda Washington
Molitva je prvo, a ne posljednje utočište.
